Super-junak čija je pojava u prvoj polovici prošlog stoljeća stripove pretvorila u industriju, sad u režiji Zacka Snydera proživljava svoj treći filmski update koji bi ga trebao lansirati u 21. stoljeće. Zapravo, ovo je drugi put da DC-Comics u ovom stoljeću pokušava revitalizirati najpoznatijeg svjetskog super-junaka, a ovaj put im to djelomično i uspijeva. Najbolji element filma je podjela uloga, a donosi i nekoliko noviteta u žanru.
Piše: Mladen Šagovac
Čovjek od čelika
(Man of Steel)
Warner Bros. Pictures / Blitz film i video
Ocjena: 6.7 / 10
Režija: Zack Snyder
Glavne uloge: Henry Cavill, Amy Adams, Michael Shannon
Trajanje: 143 min
Planet Krypton je zbog iscrpljene i nestabilne jezgre suočen s neizbježnim uništenjem, paralelno s planetarnom kataklizmom odvija se i društvena kojoj je na čelu general Zod (Michael Shannon) koji ima svoje viđenje kako bi trebalo spasiti civilizaciju. Njemu nasuprot stoji najutjecajniji znanstvenik na Kryptonu Jor-El (Russel Crowe) koji smatra da civilizaciju koja se dovela do samouništenja nema smisla spašavati te je spasenje moguće samo kroz katarzu vrste. U svog sina Kal-Ela ugrađuje kod Kyptonaca i šalje ga na planet na kojem će imati moći poput nekog božanstva.
“On će za njih biti Bog” – odgovara Jor-El svojoj ženi Lari koja strepi da njen sin neće biti prihvaćen na Zemlji.
Snyder je Krypton prikazao potpuno drugačije od one arhetipske vizije ranijih filmova pa i stripova. Od prve scene osjeća se opustošenost planeta, kaotično društvo i nadolazeće uništenje. U mnogočemu podsjeća na produkcijski dizajn viđen u filmu ‘Riddickove kronike’ što je pak prva negativna, no ne nužno i katastrofalna, stavka uočljiva u ovom rebootu.
Druga negativnost je protok vremena i “pobrčkani” tempo radnje zbog kojeg je na početku malo teže pohvatati vremenske pomake, pa sve što se zbiva na Kryptonu izgleda kao da se događa unutar dva-tri ili čak jednog dana. Zanimljiva je promjena koju donosi predherojski život Supermana na Zemlji.
Prije nego postane svjestan mogućnosti svojih sposobnosti Clark Kent (Henry Cawill) proživljava teške krize identiteta i pokušava shvatiti svoju svrhu na planeti kojoj ne pripada. Ovo je prikazano kompleksnim nizom demonstracija njegovih moći dok živi kao vagabund i sjećanja iz djetinjstva koje one prizivaju a koja dočaravaju odgoj i najveći utjecaj na još nerealiziranog superheroja. Ukoliko očekujete Kryptonit, nemojte. Kryptonit je bio fabularni element koji je pretjerano korišten kad god bi scenaristi stripova i filmova zapeli u razvoju radnje. David S. Goyer je više nego uspješno izbjegao ovaj element koji Supermana čini inferiornim suparnikom kada god se nađe u blizini.
U filmu je prisutna još jedna promjena, znatiželjna novinarka Lois Lane (Amy Adams) upoznaje Kal-Ela kao Clarka Kenta ali od početka zna da traži i pronalazi Supermana te od početka dijele zajedničku tajnu. Ovo je zadnji čavao u lijesu sramežljivog Claka Kenta kakvog pamtimo iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. To ne znači da Clark Kent prestaje biti Kal-Elov alterego, već samo da je prilagođen današnjem vremenu u kojem je gotovo nemoguće zadržati apsolutnu anonimnost.
Jedan od boljih elemenata filma ‘Čovjek od čelika’ je koherentna glumačka posada u kojoj Henry Cawill briljira. Nakon ovog filma teško je bilo koga drugog zamisliti u ulozi Supermana. Sad čak i legendarni Christopher Reeve izgleda pomalo neuvjerljivo. Ne toliko zbog snažne fizičke konstitucije, koliko zbog upečatljivog Cavillovog lica i karakterne uvjerljivosti. Njegova transformacija od individue bez jasnog identiteta ispunjene bijesom koji nema gdje ispoljiti, do samouvjerenog zaštitnika pravde istina nije izražajnije karakterno dočarana ali vidljiva je i osjeća se do samog kraja.
Najuvjerljiviji lik filma je general Zod, odnosno glumac Michael Shannon. Utjelovljenje zla koje u svojim postupcima ne vidi zlo već dobrobit isključivo svoje vrste je u potpunosti obrazloženo i zaokruženo.
Najbolji pak dio pohvala ide u smjeru fotografije gdje je svoj odabir u potpunosti opravdao snimatelj Amir Mokri (Zločesti dečki 2, Točka prednosti, Transformeri: Tamna strana mjeseca). Zack Snyder je znao što dobiva s ovim snimateljem i to je iskoristio gdje god je u filmu mogao.
Scene borbi i destrukcije su unatoč vremenskoj neumjerenosti najblaže rečeno veličanstvene. Sad već možemo razgovarati o izlizanosti CGI animacijskih predložaka koje koristi Marvelova produkcija kad pred publiku ide sa svojim superherojima. Ovo je ujedno i razlog zašto akcijske scene u filmu ‘Čovjek od čelika’ djeluju razvučeno, one su DC Comicsov izazov Marvelovim superherojima da pokažu malo više od svoje geekovske snalažljivosti u bezizlaznim situacijama.
Još jedna jako bitna novina u žanru “krasi” ovaj film, a to su kolateralne žrtve. Premda ni sad nisu izravno i izbliza prikazane, opća destrukcija prikazana u Snyderovom filmu o Supermanu jasno upućuje da ih ima. I to puno. Do sad su kolateralne žrtve izbjegavane na sve moguće načine a u najžešćim situacijama su uglavnom svođene na dva-tri pojedinca.
Iron Man je dugo izazivao Supermana i sad je dobio odgovor na koji će teško replicirati u jednakoj mjeri.
(“Man of Steel” Copyright © Warner Bros. Pictures / Warner Bros)
