Antonio Sanchez
Birdman
(Milan / Dancing Bear)
Za glazbu koja je objavljena na ovom albumu meksički bubnjar, koji živi i djeluje u New Yorku, Antonio Sanchez dobio je nagradu Grammy. Radi se o djelima što ih je skladao i odsvirao za film “Birdman”. U većem dijelu radi se o njegovim solo izvedbama, a uvrštena su i poznata djela autora klasične glazbe: Mahlera, Ravela, Rahmanjinova, Čajkovskog i Johna Adamsa.
Redatelj Alejandro G. Inarritu za autora glazbe i izvođača odabrao je dugogodišnjeg prijatelja Sancheza jer je mislio da će glazba izvedena na bubnjevima najbolje odrediti unutrašnji ritam filma. Pravi izbor s obzirom na njegovo glazbeno iskustvo.
Naime, Sanchez je dosad svirao sa žanrovski različitim glazbenicima, primjerice s Paquitom D’Riverom, Patom Methenyjem, Avishaiem Cohenom, Michaelom Breckerom, Garyjem Burtonom, Danilom Perezom, Miguelom Zenonom i Chickom Coreaom, ali i našim ponosom, pijanistom i skladateljem Matijom Dedićem, a poznat je i kao vođa sastava.
No, u ovom je slučaju to je bilo posve drukčije iskustvo. Za realizaciju ovog projekta najvažnija je bila njegova vještina improviziranja i sposobnost spontanog snalaženja u nepredvidivim situacijama. Naime, iako je prije snimanja izvršio neophodne pripreme, glazbu je smišljao na licu mjesta, gledajući scene i promišljajući atmosferu, ritam i odnose među ljudima.
O važnosti improvizacije i stvaranja glazbe trenutka, u jednom od naših razgovora rekao je: “Među najvažnije elemente jazza ubrajamo improvizaciju, a improvizirati znači svirati ono što je dio tvoje nutrine, i to u trenutku. Upravo to obožavam kod jazza, da možemo svirati ono što je naše i kroz to iskazivati istinu o sebi. Kao ljudska bića svaki se dan osjećamo drukčije, ovisno o tome što se događa u našim svakodnevnim životima. Mijenjamo se i zato se naša glazba mijenja. Jedne ćemo večeri svirati na jedan način zato što se osjećamo na određen način, a sljedeće će večeri biti potpuno drukčije jer se, kao ljudska bića, osjećamo drukčije. To je jako važan dio jazz glazbe. Najbolja vrsta jazza je ona koja se stvara u trenutku. Svi smo fascinirani stvaranjem nečega, a kad uistinu možemo vidjeti i osjetiti da se nešto stvara u trenutku, tada se tome s lakoćom i u potpunosti predajemo. To nije poput teatra u kojem se predstava uvježbava puno puta. Naravno, tijekom predstave glumci mnogo toga promijene ali to nije isto. Jazz ima toliko elemenata koji ti omogućuju da duboko zadireš u nepoznato. Duhovnost je također jako važna, ali u improvizacijama duh se ispoljava kroz našu osobnost koja je određena onime što smo slušali u mladosti, što smo slušali jučer. Sve to postaje dijelom naše duše, našeg duha, a jazz bez duše i duha nije jazz. Ne volim vrstu glazbe kod koje je sviranje u potpunosti mehaničko, tehničko. Tehnika bi trebala biti samo sredstvo koje nam služi da lakše izrazimo ono što je u našoj duši.”
Za skladbe što ih je pripremao za film njegova je tehnika bila u službi funkcionalne glazbe. No, ona mogu egzistirati i zasebno. Te su bubnjarske solo improvizacije, koje čine jedinstvena glazbena djela, rijetkost na jazz sceni, a u tom kontekstu Sanchez podsjeća na solo segment stvaralaštva velikog Maxa Roacha. Glazba koju je snimio za ovaj film još je jedna potvrda njegove visoke umjetničke vrijednosti.
Antonio Sanchez: snimio Davor Hrvoj
I o tome Sanchez ima zanimljivo mišljenje: “Kad je nešto učinjeno na sjajan način, kad je zasnovano na zdravim osnovama, duhu i razumu, tada će to nadahnjivati ljude. Svaka moćna umjetnost posjeduje tu snagu. Suština umjetnosti leži u tome osjećate li nešto prema tome, bez obzira razumijete li to ili ne. Jazz ima takvu moć nad ljudima. Umjetnost, općenito, u svojem najčišćem obliku, je kad se pretvorite u neku vrstu prazne posude, jer inače ne bi mogli u to staviti ništa svoje. Najbolja vrsta jazza, najbolja vrsta umjetnosti, leži u tome da uspijete otvoriti prolaz kroz koji će kolati neka viša energija. Pri tome ne mislim na Boga nego na nešto posve drukčije, što svi stvaraju u trenutku. Publika u zajedništvu s umjetnicima, umjetnici s drugim umjetnicima, stvaraju nešto poput polja sile koje se aktivira u trenutku. Tako nešto neće biti moguće ponoviti sutra jer će svatko sa sobom donijeti drukčiju vrstu energije.”
