Reimagines Gershwin
Walt Disney Records/EMI/Dallas Records
{etRating 3}
Brian Wilson nikad nije sakrivao svoju opčinjenost Gershwinom koji mu je kroz glazbenu karijeru bio i više od uzora. Mnogo godina kasnije Wilson svoj naum snimanja albuma posvećenog svom idolu ima prilike i realizirati. Walt Disney Records mu je ponudio angažman koji je glazbenik prihvatio uz uvjet da ga diskografska kuća podrži u dugo planiranom projektu.
Priča je u tom trenutku dobila sve potrebne elemente za kvalitetnu realizaciju, te je kao prvi korak otvorena arhiva Gershwinove glazbene ostavštine iz koje je Wilson uz pomoć svojeg suradnika Paula Mertensa odabrao one za koje se smatralo da mogu funkcionirati unutar zamišljenog koncepta albuma i u granicama vokalnih specifičnosti Briana Wilsona.
Unutar arhiva otkriveno je i stotinjak nedovršenih skladbi od kojih su glazbenici odabrali dvije za koje je Scott Bennett napisao riječi. Album počinje sa "Rapsody in Blue" introm i "The Like In I Love You" koji su mali teaser i uvod u medley najpoznatijih Gershwinovih skladbi. Već nakon nekoliko minuta slušanja nameće se osjećaj silnog truda oko svakog detalja koji može imati i najmanji upliv na konačni rezultat. Govori to mnogo o iskrenoj Wilsonovoj želji da unutar projekta koji je već duže vrijeme kanio ostvariti ništa ne prepusti slučaju. Tome u prilog govore i aranžmani za koje su odgovorni Mertens i Wilson, te ogroman broj glazbenika uključenih na projekt. No osnovicu projekta nužno definiraju glazbene osobitosti dvojice velikih umjetnika koji dijele mnogo životnih, pa i autorskih sličnosti. Ipak, razlike u strukturiranju skladbe, aranžiranju i ideji njezinog konačnog izgleda čine jasnu distinkciju između na ovom projektu uključenih glazbenih veličina. Mirnije, baladne skladbe odrađene su sa krajnjom mjerom opreza i pažnjom prema svakoj noti koju je Gershwin napisao, te predstavljaju najbolje trenutke albuma.
Posebno nadahnute i uspjele su obrade “Don’t Leave Me This Way” , te “Someone To Watch Over Me” koje interpretacijom i snažnim retro ugođajem najbolje oslikavaju ono što je i bila intencija cijelog projekta. Nepogrešiva Gershwinova melodija i Wilsonov osjećaj za suvremeno prezentiranje na takvom materijalu izvanredno su se sinergizirale i pružile projektu mnogo kredita. Brže skladbe ostale su pomalo u sjeni, te su svojim pretencioznijim obradama koje često reminisciraju rane dane Wilsonovog stvaralaštva djelovale pomalo neuvjerljivo. Na tim mjestima sve potrebne kvalitete nisu se dokraja stopile i ostavile su jasnu demarkacionu liniju između kompozicije i interpretacije.
Zaključno možemo ustvrditi da je Reimagines Gershwin do najmanjih detalja dorađen projekt na kojem je od samih početaka vidljiva želja da se Gershwinovo nasljedstvo predstavi autentično, ali i suvremeno. Rezultat nažalost nije na razini truda, no album je još uvijek zanimljiv kao nesvakidašnji projekt koji nudi mnogo dobre zabave i jedan potpuno drugi pogled prema vječnim melodijama.
Gordan Gaži
