Chui
Iz kapetanovog dnevnika
(Dancing Bear)
Doista nije jednostavno postati prominentan jazz sastav na domaćoj sceni. Da je tome tako svjedoče mnogi projekti vrhunskih glazbenika koji su brzo zaboravljeni ili uopće nisu imali prigode biti ozbiljnije vrednovani od publike.
Stići do pozicije u kojoj sastav postaje prepoznatljiv i zanimljiv dug je proces, a zadržati taj status i svakim novim projektom dodatno dobivati novu publiku i pozitivna mišljenja još je i mnogo teže. No, pravila su tu da ih netko jednom zaobiđe i postavi neke nove standarde, te ispriča neku novu priču o uspjehu i nadahne druge.
Chui tako predstavljaju izuzetak od svega onoga što se može očekivati od jedne karijere. Njihova glazba je jednostavno pala na plodno tlo, a njezin fleksibilni koncept je dozvoljavao da se fundamentalno zadrže u okvirima jazza, iako su u svoju glazbu unosili mnoge fragmente i zvukove potpuno drugačijih tradicija i profila. Sve to je dozvoljavalo da glazbenici potpuno ostvare svoje ideje u sviračkom i kreativnom smislu ne zaboravljajući koncept projekta.
U tom pogledu imponirao je album “Third Sun from the Stone“ koji je uz svu raznovrsnost posjedovao jasnu ideju i koncept od prve do posljednje minute i uz notorni talent i umjetničku virtuoznost glazbenika udahnuo je važne osobine zrelosti i krajnje promišljenosti ukupnog projekta. Usudio bih se reći i da je tim trenutkom simpatičan i odlično prihvaćen sastav postao ozbiljno ime čija reputacija više nije upitna i od kojeg se očekuje mnogo. Takve okolnosti mogu biti i kočnica kreativnosti i potpunoj slobodi stvaranja, no Chui su se svakako svjesni svoje uloge odlučili malo poigrati sa svojom glazbom stavljajući je u ulogu jednog velikog soundtracka kojim su željeli odati počast znanstvenoj fantastici i to na doista originalan, pa i duhovit način. Naravno, sve je još uvijek na svom mjestu.
Klavijature Tonija Starešinića, izvanredan saksofon Vojkana Jocića koji na ovom albumu nosi i glavnu ulogu, te nova vrhunska ritam sekcija u sastavu Konrad Lovrenčič na bas gitari i Ivan Levačić na bubnjevima koji su donijeli dodatnu snagu u muziciranje, ali i jednu vrstu sigurnosti i mirnoće koju posjeduju samo iskusni i kvalitetni glazbenici. No, tu je i Chui maleni vanzemaljac čijim povratkom na zemlju i počinje naše glazbeno putovanje uz podsjećanje na “Star Trek” serijal, crtane SF stripove, Moebiusa i drugu obaveznu naučno-fantastičnu literaturu.
U glazbenom smislu sastav se ovoga puta, uz nešto stilski rafiniraniji zvuk i aranžmane koji odgovaraju temi, odlučio i na snažniji fusion s elementima progresivnog rocka i uspio iznjedriti atraktivan, ali i kompleksan zvuk koji se unatoč tome lako konzumira, a svakako plijeni svojom autentičnošću i nakon prvog slušanja albuma ostaje potpuno prepoznatljiv i, unatoč odmaku od bilo kakvog mainstreama, vrlo upečatljiv.
Na albumu se pojavljuju i drugi glazbenici, uglavnom iz kruga suradnika i prijatelja Tonija Starešinića koji, bez obzira na potpuno različite glazbene smjerove koje sami njeguju, odlično odgovaraju atmosferi i konceptu albuma. Nije se tome posebno za čuditi. Svemir je na kraju dovoljno prostran, a Chui drži prave koordinate za svako putovanje. Sad je samo pitanje koliko ćemo čekati na sljedeći let. Ovaj je bio fantastičan.
