Compass
{etRating 4.5}
Nonesuch/Dancing Bear
Na prošlom albumu „Back East“ Joshua Redman je kao okosnicu djelovanja odabrao trio formacijiu, a kao osnovicu za formiranje glazbenog izričaja odlučio je iskoristiti glazbu Sonnya Rollinsa i njegov legendarni album „Way Out West“. Izdanje je vrlo pozitivno ocijenjeno, no Redman je osjećao da u zvuku njegovog trija nedostaje još poneki gram ideja i posebnosti. Turneja koja je album promovirala glazbeniku je poslužila za daljnja razmišljanja i eksperimentiranja. U tim okolnostima, ali i u osobnim emocionalnim previranjima nastala je osnovica albuma „Compass“. Redman je pod svaku cijenu želio osnažiti trio, a to je učinio na pomalo nesvakidašnji način. Umjesto da pruži prostor za nove instrumente odlučio se za dodavanje još jednog basa i bubnjeva. Tako su na albumu skladbe odsvirane u formacijama trija, kvarteta i kvinteta. No, glazbenici i njihov vođa odlučili su se instrumente koristiti primarno za interakciju komunicirajući međusobno glazbom, a tek u drugom redu pružajući zvuku snažniji fundament, toplinu u donjim oktavama i gušću harmonijsku strukturu. Na taj je način album je raznovrsniji, a dobivena je i zanimljiva kombinacija Redmanovog saksofona koji je izvanredno oštar i vidljiv u opreci sa snažnom i na momente tamnom ritam sekcijom. Na albumu muziciraju bubnjari Brian Blade i Gregory Hutchinson, basisti Larry Granadier i Ruben Rogers, te Joshua Redman. Osim neosporne glazbene vrijednosti i zanimljivih razmišljanja vođe sastava album je i izazov za pogled prema audio sustavu na kojem je reproduciran. Kvalitetniji uređaji biti će u prigodi jasno ocrtati svaki instrument i precizno timbralno odvojiti istovrsne instrumente. U tom smislu su snimke punog kvinteta vrlo zanimljive i za ocjenu mnogih osobina audio sustava. Većinu materijala na albumu skladao je Joshua Redman, a posebno se ističe snažna i ritmična „Identity thif“, atmosferična i neobična „Ghost“ i „Throgh the Valley“ koju je napisao Brian Blade. Uzevši sve to u obzir „Compass“ možemo nazvati dopadljivim, zanimljivim, nadahnutim, ali i kristalno čistim i zapravo vrlo jednostavnim i ugodnim za slušanje. Redmanov instrument, ali i cijela koncepcija albuma je pomalo slobodnija i ostavlja dojam zadovoljstva sa vlastitim radom i svirkom. Vrlo zreli aranžmani koji ne otimaju gotovo ništa od energije i dinamike glazbe i napokon kvalitetan materijal sugeriraju da je „Compass“ najbolje i najzrelije djelo Joshue Redmana do danas.
Gordan Gaži
