Lionel Loueke
Mwaliko
(Blue Note / Dallas Records, 2010)
“Mwaliko” na svahili jeziku znači poziv ili pozivnica. Album istog naziva za Lionela Louekea svakako predstavlja jedan od najtežih ispita u umjetničkoj karijeri. Afrički gitarist koji je svoju karijeru gradio snažno, brzo, upečatljivo i logično doživio je unisone aklamacije nakon premijernog albuma za Blue Note pod nazivom Karibu. Album je odražavao sve što je mladi gitarist godinama upijao kroz djetinjstvo prožeto slušanjem afričkih ritmova, školovanjem na prestižnim jazz akademijama i napokon kolaborirajući s vrhunskim jazz glazbenicima.
Lionel Loueke imao je u tom trenutku veliku sreću i utjecajne mentore te je njegov topli zvuk gitare, prirođeni ritmički senzibilitet i vrhunska gitaristička tehnika bila prepoznata i preko snažne diskografske kuće pronašla je svoj put prema konzumentima takve vrste glazbe. No kako je život umjetnika ponešto dinamičniji od objave jednog albuma za kojeg je Loueke primio gotovo sva moguća priznanja koja se dodjeljuju talentiranim mladim glazbenicima, ostalo je vidjeti kako će se glazbenik nositi s izazovom slijedećeg diskografskog projekta.
Mwaliko je odličan primjer albuma koji jednostavno mora uspjeti i ima zadatak ukloniti breme očekivanja od umjetnika čiji je talent neosporan, no koji je pomalo sputan velikim očekivanjima. Lionel Loueke se u takvoj situaciji okreće svojim prijateljima i suradnicima u koje ima veliko povjerenje i s njima stvara naglašeno ugodan, dopadljiv i kvalitetan album. Na projektu surađuju pjevačica Angelique Kidjo s kojom Loueke, osim geografskih, dijeli i mnoge srodne umjetničke, ali i svjetonazorske ideje, izvanredna basistica Esperanza Spalding, Richard Bona te kolege sa studija na Thelonius Monk Jazz Institutu Massimo Bilocalti i Ferenc Nemeth. U takvom okruženju Lueke se odlučio progovoriti tiho i emotivno u duo i trio formi želeći u prvi plan svoje glazbene osobnosti staviti ono što osjeća, a tek tada oduševiti s tehnikom koja to može i popratiti. Na taj način forma koju je s toliko uspjeha promovirao na prošlom albumu nije redefinirana u najvažnijim segmentima, no projektu je dodano još malo topline i neposrednosti.
Mwaliko je dopadljiv projekt kojim Lionel Loueke izlazi iz faze mladog umjetnika od kojeg se mnogo očekuje, u fazu glazbenika koji djeluje slobodno unutar okvira određenih dosadašnjim radom. Od umjetnika ovakvog kalibra očekujemo i mnogo više kreacije u slijedećim projektima, no dopadljivost i ujednačenost albuma iz kojeg je teško izdvojiti najbolju skladbu daju za pravo onima koji Louekea svrstavaju u sam vrh mladih jazz umjetnika. Mwaliko je album koji treba preporučiti zbog njegove jednostavnosti, kvalitete, zanimljivosti, te umjetničke snage, a okolnosti u kojima je nastao daju mu još poneki bod bonusa.
