Li(f)e
ANTI-
{etRating 3}
Sage Francis zanimljiva je pojava, tip iz Rhode Islanda koji je svoju elokventnost i sposobnost da velikom brzinom razgovijetno izbaci iz usta gomilu riječi prije glazbene karijere istesao na natjecanjima iz recitiranja poezije. Točnije, riječ je o „poetry slam“ grupama koje djeluju u zajednici i pred publikom izgovaraju angažirane stihove vezane uz socijalna, rasna i politička pitanja. Sudeći po albumu Li(f)e, praksa mu je koristila, njegov fino promukli bariton fluidno ispunjava neobično koncipirane pjesme. U vrhunce spada prije svih uvodna „Little Houdini“; Francis ispaljuje oko 3 novinarske kartice teksta emotivno i napeto u hip-hop/naratorskoj maniri, dok ispod ide lagani alt. country, akustična gitara i pasaži Hammond orgulja.
Tekst je izvanredan. Govori o kriminalcu fokusiranom na krađu kamiona i ostalih velikih vozila, stalnom gostu državnih zatvora koji bježi kako bi ispravio neke propuste iz mladosti, da vidi svoje smrtno oboljele roditelje. Sve puno zanimljivih imena, stvarnih mjesta i ikonografije iz običnog američkog života. Teško je ne zamijetiti crtu poveznicu sa pričama o običnim ljudima iz Springsteenovih pjesama. U tom smislu ovo je hip-hop „Nebraska“.
U trenucima stvari postaju bučnije i brže, bliže uobičajenom opisu Sage Francisa kao jednog od rodonačelnika indie hip-hopa. Opća atmosfera je nešto mirnija i blaža, drugi vrhunac albuma „Slow Down“ s metlicama na bubnjevima i masnim zvukom orgulja zvuči kao da bend Aimee Mann prati sediranog Bubba Sparxxxa. Nažalost, Francis nije uspio održati jednaku razinu zanimljivosti cijelom dužinom albuma, neke od pjesama su poput recitala kojima je glazbena podloga tek nužno zlo.
Tihomir Ivka
