Beck
Modern Guilt
(XL Recordings/Dallas)
Kao kreativno najdrskija figura iznikla iz američkog “alternativnog rocka” devedesetih, Beck nikada nije previše računa vodio o očekivanjima publike. Pokazalo se da je ta odluka – svjesna ili ne – utoliko bolja za samu publiku: nikada ne znate što vam je kalifornijski osobenjak ovoga puta priredio. U skladu s bombastičnim najavama, njegov osmi studijski album, Modern Guilt, niknuo je iz zvučnog sudara dvojice osobenjaka – samog Becka i sve traženijeg Danger Mousea, polovice megapopularnog dua Gnarls Barkley. Njegov producentski potpis albumu je osigurao ne samo okus dodatnog “hypea”, već i dodatnu količinu avanturističkog duha koji proviruje iz svih deset pjesama. Na prvoj – izvrsnom pop slatkišu “Orphans” – u priču je upala kantautorica Cat Power, premda je iz nekog razloga njen vokal ostao skriven u miksu. Cat Power se pojavljuje i kasnije, u jednako atraktivnoj dvominutnoj temi “Walls”, i s jednako polovično iskorištenim glasovnim potencijalom. No u oba slučaja Beck je majstorski uspio stopiti osjećaj za propulzivan ritam s (nerijetko potcijenjenim) uhom za jednostavna, efektna melodijska rješenja.
Ostatak albuma manje je konvencionalan i više kaotičan na tipično beckovski način. Stvar je dovedena do ekstrema u ne osobitoj temi “Replica”, ispunjenoj psihodeličnim ugođajem i prošaranoj rastrzanim ritmičkim impulsima; “Chemtrails” je još dublje uronjena u psihodeličnu izmaglicu, ali na način ranih, barrettovskih Floyda, evocirajući ljeto ljubavi 1967.
Naslovna stvar predstavlja, ako ne najbolje, ono svakako najartikuliranije tri minute na albumu koji traje svega trideset i tri; Beckov šarmantno mumljajući vokalni stil, efektna gitaristička fraza i (ovaj puta) jednostavan, hipnotizirajući ritam posloženi su besprijekorno, i tu se Danger Mouse pokazao naprosto suvišnim. Suprotan slučaj je “Youthless”, komad retrofuturističkog space-funka koji obojicu pokazuje u najzaigranijem izdanju. Albumom se pritom provlače dvosmislene, introspektivne “pjesničke slike” čije značenje možda ne bi znao objasniti ni Beck glavom. No njegov svijet ionako ne trpi bilo kakva racionalna objašnjenja.
