The Best Of DAF – Deutsch-Amerikanische Freundschaft
Mute/Dallas
{etRating 4}
Ne bi se puno pogriješilo kad bi se reklo da su Kraftwerk, ne samo zbog svog glazbenog pionirstva, najutjecajniji elektronski bend svih vremena. Već smo na mnogo skliskijem terenu ako kažemo da su DAF (Deutsch-Amerikanische Freundschaft), duo iz istog grada (Düsseldorf) inspiriran upravo Kraftwerkom, drugi najutjecajniji elektronski bend na svijetu. No, činjenica jest da su DAF u taj hladni svijet sintesajzera donijeli punk i new vawe retoriku, održavali koncerte na kojima je policija morala održavati red, bili preteča gomile synth-dueta s jednim ekstrovertiranim i jednim povučenim članom (Soft Cell, Yazoo, Pet Shop Boys…) i djelomično utjecali na cijelu synth i industrial scenu (uključujući Depeche Mode i Laibach koji su i obradili njihovu «Alle Gegen Alle»). DAF su svirali minimalističku elektronsku glazbu u pravilu struktuiranu od klasičnog bubnja i Korg sintesajzera propuštenog kroz analogni sekvencer što je omogućavalo neku vrstu hipnotičke repetitivnosti. DAF nisu bili posebno društveno angažirani, ali su odražavali duh vremena i s vremena na vrijeme izazivali kontroverze. Recimo, u pjesmi «Der Mussolini» riječi idu «…pleši Mussolini, mrdni dupetom, pljesni rukama, a sada Adolf Hitler, pa Isus Krist…», što je dakako uznemirilo duhove, no DAF su riječi prije svega tretirali kao tonove, a tek onda kao značenje.
1981. godina je bila najplodnija za DAF sudeći po ovoj kompilaciji; od 20 pjesama čak ih je sedam sa Alles Ist Gut albuma, s Gold und Liebe pet, a oba su izdana u 1981. godini. Bez varijacija i odmaka u zvuku od albuma do albuma, pregled karijere zvuči krajnje koherentno, kao djelo s jednog studijskog sessiona. Minimalizam, strogoća i jednoobraznost uz hladni glas Gabija Lopeza sličan onom Iana Curtisa, daju DAF-u notu artizma, ali i zlokobnosti. Najmorbidnija moguća glazba za ples. I genijalna usput.
Tihomir Ivka
