David Bowie
A New Career In A New Town (1977-1982)
(Parlaphone Music, 2017.)
U beskrajnome nizu posthumnih reizdavačkih poduhvata, slaganja i preslagivanja Bowiejeve ostavštine, na red su – nakon razdoblja glam-rocka i izleta u američki ‘plastični’ soul – stigle “berlinska“ i “post-berlinska“ faza, obuhvaćene raskošnim box-setom A New Career In A New Town (1977-1982).
Naravno, okosnica projekta albumski je triptih Low, Heroes i Lodger, dopunjen pločom Scary Monsters (iz 1980), koncertnim izdanjem Stage (iz 1978), zbirkom rijetkih B strana singlova, te, uz ostalo, EP-em Heroes.
A New Career in a New Town sadrži još jedan EP, izvorno iz 1982., koji uključuje izvedbe pjesama iz Brechtovog kazališnog komada Baal – snimljenih u glasovitom studiju Hansa u Berlinu. Oskudna i suha, ‘europska’ produkcija, zvuk koji je pomogao oblikovati Brian Eno, te otklon od dotadašnjih skladateljskih i aranžerskih obrazaca rezultat su Bowiejeve ondašnje fascinacije krautrockom – njemačkim mikrožanrom formiranim 1970-ih u urbanim središtima kao što su Köln, tadašnji Zapadni Berlin ili Düsseldorf. Sastavi Kraftwerk, Neu! i Can odigrali su bitnu ulogu u redefiniranju Bowiejeve estetike u berlinskom i post berlinskom razdoblju.
Valja ukazati i na šire utjecaje, primjerice ekspresionizam, pokret Die Brücke, kazalište, film … sve to pridonosi tjeskobnoj, nalagodnoj ugođajnosti i promjeni načina baratanja sad već osjetno spuštenim, produbljenim Bowiejevim vokalom. Iako nisu svi albumi iz notorne berlinske faze snimljeni u Berlinu (nego i u Francuskoj, Švicarskoj i drugdje), taj grad idealna je metafora spomenute europeizirane hladnoće. Odličan album Low (iz siječnja 1977) sadrži jako malo stihova, a mnogo eksperimenata s razbijenom strukturom rock pjesme kojoj atribut “rock” više i ne stoji – i to ne samo zbog obilnije korištenih elektroničkih sredstava. U tom su razdoblju sve prethodne Bowiejeve maske odbačene: glazbenik je sveden na nesavršeni kostur, a snimljeni zvuk samo je realna slika autorovih unutarnjih emotivnih praznina.
Gledajući u retrospektivi, Heroes (listopad 1977) je precijenjen, a Lodger (1979, koji je ovdje podastrijet u originalu, te u miksu Tonyja Viscontyja) nešto potcijenjen, iako je u potonjem slučaju doista riječ o najslabijem Boweijevom albumu do toga trenutka. Stage je koncertna slika te, ambijentalne faze, a Scary Monsters (1980) posljednji uistinu veliki Bowiejev album.
Mamac za tvrdokorne sljedbenike je EP Heroes s engleskom, njemačkom i francuskom verzijom, te dodatni CD, ReCall 3 koja okuplja B strane singlova i raritetnije (iako ne i neobjavljene) pjesme. Sve zajedno, A New Career In A New Town umjetnički je snažan i nezaobilazan, premda preopsežan dokument o važnoj etapi jedne od najinteligentnijih i najobrazovanijih pojava u glazbi druge polovice prošlog stoljeća – bez obzira govorimo li o rocku, popu, ili bilo kojem drugom formalnom žanru.
Ako je potrebno dodatno dokazivati tezu da je Bowie i iz vlastite nesavršenosti kadar načiniti umjetnost, ne treba ići dalje od ove skupe i goleme količine materijala.
