Downtown Boys
Cost of Living
(Sub Pop, 2017.)
U posljednje vrijeme američki punk puni se eksplicitnim političkim sadržajem, a jedni od istaknutijih aktera tog novijeg i hvalevrijednog trenda su i Downtown Boys, pankerska (trenutno) trojka iz Provincea (Rhode Island), koji su 2015. debitirali albumom genijalnog naslova “Full Comunism”.
S debijem koji je bio obilježen energičnom bilingvalnom izvedbom pjevačice Victorije Ruiz, zategnutim “klasičnim” aranžmanima koje je prozračivala svirka dva saksfona, tekstovima koji su zahvaćali suvremeno američko socijalno stanje bez suviše okolišanja i dubine i obradom Springsteenove “Dancing in the Dark” probili su se do uvjetno rečeno šire publike, s obzirom na, u tom smislu, žanrovska ograničenja. Taj mini-hajp bio im je dovoljan da se izbore za ugovor na Sub Popu za koji su ovog ljeta objavili drugi album “Cost of Living”.
S jednim saksofonom manje i s nekoliko desetaka političkih problema više, Downtown Boys izbacili su dvanaest novih pjesama koje istovremeno zvuče i pristupačnije i nasrtljivije, jer se eliminacijom jednog saksofona otvorilo više prostora gitari. Glazbeno, time je žrtvovano nešto od formalističkih ambicija koje su pokazivali prije dvije godine, dok je sve drugo ostalo više-manje isto kao i na debiju, što uopće nije loše.
S druge strane, grupni gard djeluje zrelije i konceptualno zaokruženije – u dvije godine, napokon, promijenilo se dosta toga, a Dowtown Boys na “Cost of Living” prilično uvjerljivo ostavljaju utisak zainteresiranih post-adolescenata spremnih na sve moguće ishode. Uglavnom, ovakvih bendova – nikad dovoljno.
