Elvis Costello
Secret, Profane & Sugarcane
(Hear Music / Aquarius)
Lakoći snalaženja u različitim žanrovima teško je naći ravna Elvisu Costellu. Osim što je na prvih par albuma tesao jedan unikatni novovalni rock, povremeno ga začinjao soulom (izvrsni Get Happy! album), Costello je brzo pokazivao sasvim drugačije utjecaje, pa je već 1981. snimio Almost Blue sazdan isključivo od manje razvikanih pjesama country legendi.
Pet godina kasnije King Of America bio je nešto kao proto-americana uradak, The Juliet Letters s Brodsky kvartetom iz 1993. prvo ozbiljno koketiranje s komornom glazbom koje je kulminaciju doživjelo s For The Stars i suradnjom s švedskom mezz-sopranisticom Anne Sophie von Otter. North – kao svojevrsna posveta novopečenoj supruzi Diani Krall – iz 2003. odisao je jazz atmosferom. Bilo je tu i klasičnog popa s Burtom Bacharachom, soula i klasičnog R&B-a s Allenom Toussaintom, teško je sve njegove mijene i suradnje i pobrojati. Uz sve, Costello bi sam ili češće sa svojim pratećim bendom The Attractions stigao redovito i snimati svoje tipične novovalne albume, s istim duhom u 2008. (odlični Momofuku) kao i 1978.
Secret, Profane & Sugarcane je naglašeno country album bez žanrovskih odmaka, nashvillski bluegrass i nikakvo iznenađenje od Costella, samo jedna od metamorfoza. Fascinantno je to kako se u svakoj od njih snalazi kao riba u vodi. U ovom slučaju kao da je rođen na američkom jugu, a ne u Londonu. Po treći put u njegovoj karijeri, za producentski posao zadužio je T Bone Burnetta, zaposlio neke od najcjenjenijih studijskih glazbenika što se tiče američke izvorne glazbe i u tri dana u Nashvilleu snimio 13 pjesama.
Poput Springsteenovog The Seeger Sessions, novo Costellovo djelo operirano je od modernosti, rustikalan je to rad, zahvaljujući prije svega glazbenicima koji instrumente (bendžo, violina, mandolina, frula, harmonika) tretiraju kao u stara vremena. Costella odaje taj specifičan glas i jedino je njegova strast, izbjegavanje školskog, “lijepog” pjevanja, dodirna točka s današnjim vremenom.
Uglavnom, izbjegao je sve napraviti da ne zvuči kao kakva modernizirana country-kuruza, i uspio ispasti iskreno autentičan. Pjesme su uglavnom nove, ima i par prerađenih iz vlastitog kataloga (“Complicated Shadow”) i napisanih za druge autore (Johnny Cash i Loretta Lynn). Kad se snima u Nashvilleu i potreban je ženski glas, bilo bi blesavo zvati bilo kog drugog osim Emmylou Harris. I ona je začinila djelo prepoznatljivim pratećim vokalom u “The Crooked Line”. Nezaobilazno za poklonike dobrog countrya, poklonici novovalnog Costella oprez!
