Gaslight Anthem
Handwritten
(Mercury Records / Universal Music)
Gaslight Anthem su već s prvim snimljenim materijalom (album ‘Sink or Swim’) postali snažno ime na svjetskoj glazbenoj sceni. Usporedbe s Clashom i Springsteenom držale su vodu, a momci na čelu s Brianom Fallonom su svakim novim uratkom opravdavali svoj status jednog od najboljih istinskih rock & roll bendova.
Smješteni na plodnom tlu Edisona (New Jersey), nastavili su tradiciju Bossa i bendova poput the Hold Steady. Fallon u svojim stihovima inteligentno koketira s motivima romantične američke mitologije: odmetničkim kaubojskim bendovima, drive-in kinima, klasičnim autima, džuboksima i neprežaljenim ljubavima iz srednjoškolskih dana.
Album ’59 Sound’ lansirao ih je na vrh. Himnične pjesme koje posjeduju punk rock jednostavnost progutali su kritičari i publika. ‘American Slang’ je bio nešto mekši, više Springsteensovski, a na zadnji uradak, ‘Handwritten’ napeto se čekalo nekoliko godina. I odmetnici iz Edisona nas nisu razočarali.
Stihovi možda jesu napisani rukom, ali ćete, otpjevavši ih, ostati bez glasnica. Radi se o nizu lakopamtljivih, melodičnih rock & roll himni. ‘ ”45” ‘, najavni singl ovog albuma, poprilično nam je dobro objasnio što da očekujemo. Zdrav, klasičan zvuk gitare, pamtljive refrene i predvidive strukture pjesama. Na pjesmi ‘Handwritten’ ovo posebno dolazi do izražaja. Pjesma balansira između banalnosti i himničnosti.
Preslušavajući album ne možete se oteti osjećaju da je bend planirano išao stvarati rock & roll himne. I zato mjestimice ploča tone u klišej. Solaže su podosta isforsirane, generične. Aranžmani su apsolutno nemaštoviti. Čovjek se mora zapitati može li nakon ovakvog (više nego solidnog, no apsolutno nemaštovitog) uratka bend napredovati.
Ostaje nada da nakon ‘Handwrittena’ neće utonuti u more osrednjosti, da su to i dalje momci divljih srca koji nose plave traperice i bijele majice.
