Gorillaz
The Singles Collection 2001–2011
(Parlophone)
Važnije od činjenice da su se Gorillaz, nakon prodaje sedam milijuna svog debi albuma iz 2001. godine, upisali u Guinnesovu knjizi rekorda kao najuspješniji virtualni bend u povijesti je sama okolnost pojma “virtualno”. Rock zvijezde obično mogu napraviti sve prije negoli suzbiju vlastiti ego, a da bend predvođen jednim od najpopularnijih likova britanske glazbe učini upravo to, pretvori se u nekakav crtani lik u stripovski razrađenom konceptu, samo po sebi je veliko postignuće.
Tko je imao pogledati njihov koncert ili barem sjajni DVD “Damon Days Live” mogao se uvjeriti da su glavni protagonisti tek sjene na pozornici, a u prvom planu virtualni likovi, video projekcije, zborovi djece, gostujući pjevači i glazbenici. Nakon desetljeća predvođenja Blura, možda najboljeg engleskog benda iz brit-pop ere Damon Albarn se zaželio nečeg radikalnog drugačijeg i to tako da ne gura u prvi plan svoje lice već svoj višeslojni talent. Ne samo da su Gorillaz jedini pokušaj da jedan brit-pop prvak karijeru nastavi u bendu koji je bazično usmjeren ka hip-hopu, nego je uspio taj projekt prodati domovini hip-hopa u nezamislivim razmjerima.
Blur su bili britansko rock narodno blago, općeprihvaćeni i omiljeni bend, ali s ograničenim uspjehom preko Velike bare, iz jednostavnog razloga što su bili jasno društveno-socijalno i svjetonazorski, da ne kažemo anglo-centrično determinirani. Planetarna slava Gorillaza daju za pravo (računajući i Albarnov izvrsni dub orijentirani projekt Good, Bad & The Queen, pa i zanimljiv world music iskorak Mali Music), da se Damona Albarna ne proglasi samo najprilagodljivijim, već i jednim od najvažnijih autorskih pojava u Velikoj Britaniji u posljednjih 20 godina.
Gorillaz su od 2001. do danas izdali 4 albuma, s tim da je ovogodišnji The Fall prošao uz mnogo manje medijske pompe nego prethodnici i nije uopće uvršten na ovu kompilaciju. Singlovi pak s tri prva albuma govore o krajnje širokom Albarnovom polju interesa i glazbenoj imaginaciji s obzirom na ono što je radio s Blur. Teško je shvatiti da je isti čovjek napisao i uglazbio jednu “Country House” i laid back hip-hop hit kakav je bio “Clint Eastwood” s prvog albuma Gorillaza. Trebalo je tu i malo hrabrosti; mogao je biti ismijan jer je većina stvari s tog prvog albuma hodanje po tankoj žici između genijalnosti i trivijalnosti. Drugi album Demon Days već je bio trijumf samouvjerenog autora u novom području, s izvanrednim balansom neobičnih, avangardnih pjesama (ovdje zastupljene “Kids With Guns” i “El Manana”) i hitova kao što je neodoljivi “Dare” s Shaunom Ryderom iz Happy Mondaysa u glavnoj ulozi. S Plastic Beach Albarn otišao je još dalje s ekološkim podkontekstom i jednom pop ekstravagancom koja se labavo oslanjala na elektro zvukove osamdesetih.
Ovo izdanje ne donosi nikakve neobjavljene ekskluzive, jedino singl “Doncmatic” iz prošle godine koji je ovdje ujedno i najbezličnijih nekoliko minuta glazbe, nije objavljen ni na jednom od dosadašnjih albuma. Kolekcija singlova Gorillaza ilustrira sposobnost Damona Alborna da i izvan Blura sklada jake hitove, ali potpuno uživanje u Gorillaz glazbi garantiraju samo originalni albumi u punom opsegu, kao zaokružene koncepcijske cjeline.
