Chinese Democracy
Geffen/Universa
{etRating 2.5}
Ipak se desilo i to. Uvođenje demokratskog režima u Kini još je uvijek u sferama znanstvene fantastike, a Gunsi imaju novi album i to ovoga puta za pravo. Chinese Democracy ugledao je svjetlo dana punih četrnaest godina nakon posljednjeg službenog albuma The Spaghetti Incident i izazvao podjeljene reakcije glazbene javnosti, posebice fanova koji su ga toliko dugo strpljivo čekali. I dok su jedni oduševljeni albumom kao obrambenim bedemom punokrvnog, istinskog hard rocka, drugi su ipak nakon toliko vremena očekivali više. Axl Rose okupio je oko sebe potpuno novu ekipu i isporučio album koji bi u trenutcima njihove najveće popularnosti možda i držao vodu kao relativno aktualno djelo, ali danas to zvuči, sve skupa, pomalo zastarjelo i pregaženo vremenom koje u glazbenoj industriji neumoljivo gazi sve ono što nije barem malo u skladu sa njim. Chinese Democracy pati od preproduciranosti nauštrb organskom elementu karakterističnom za žanr. Nasljednici originalnih članova, posebice gitaristi (među njima i pojava koja sebe naziva Buckethead ili u slobodnom prijevodu Kantoglavac kojemu je zaštitni znak kantica od kokica na glavi?!) željni dokazivanja gazdi Axlu, kao da se natječu iz pjesme u pjesmu koji će bolje i virtuoznije odsvirati solo čime uvelike otkrivaju svu pretencioznost instrumentalnog dijela čitave priče. Dužina trajanja albuma od preko 70 minuta samo naglašava suhoparnost i jednodimenzionalnost glazbenog izričaja uz tek poneki bljesak koji podsjeća na zlatne godine benda poput »Street Of Dreams», lijepo orkestrirane balade prožete klavirskom dionicom i popraćene gitarskim rifovima i solom koji kao su proizašli od samog Slasha. Tektovi pjesama su krajnje izravni i otkrivaju sve frustracije i osjećaje koji su se skupljali u Axlu svih tih godina. Tako u «Shackler’s Revenge» pjeva: «Don’t ever try to tell me how much you care for me/ Don’t ever try to tell me how you were there for me», a u «Scraped» poručuje neprijateljima: «Don’t you try to stop us now ’cause I just won’t let you», vrlo samouvjereno utvrđujući: «I am unstoppable». Boreći se sa svojim demonima, u pjesmi «Sorry» se, prema mišljenju mnogih, obraća bivšem kolegi Slashu riječima: «You like to hurt me, you know that you do», optužujući ga: «You sold your soul», pri čemu mu čak i prijeti: «I’ll kick your ass like I said I would». I dok Axl riga vatru po svemu i svakome, još uvijek postojeća horda fanova si nameće pitanje : «Je li Chinese Democracy bio vrijedan čekanja?». S obzirom da je album nakon toliko iščekivanja dogurao samo do trećeg mjesta Billboard ljestvice i prodao se prvom tjednu za Gunse bijednih 260 tisuća primjeraka, izgleda da nije.
Vedran Pavlov
