Howe Gelb
The Coincedentalist
(New West)
˝Welcome to the desert/ it’s becoming increasingly more expensive˝ veli Howe Gelb na početku pjesme ˝Vortexas˝, prve stvari na njegovom novom albumu ˝The Coincindentalist˝. Kome je točno ova dobrodošlica namijenjena nije sasvim jasno, ali izgleda kao da ju je Gelb u prvom redu namijenio samome sebi.
On se nakon dužeg izbivanja u Danskoj na jug Arizone ˝za stalno˝ vratio prošle godine i odmah pri povratku s Giant Sandom snimio opširan konceptualni album ˝Tucson˝, country-rock operu (!) koja funkcionira kao omaž njegovom jedinom pravom domu.
U međuvremenu se dosta toga promijenilo, primjećuje Gelb, naravno, na gore. ˝The Coincindentalist˝, za razliku od prethodnog Gelbovog izdanja, nema nekih posebnih ambicija i pretenzija; samo malo egzistencijalističkog pustinjskog štiha i detektiranje trenutnog stanja kao tematsko uporište.
Međutim, Gelb (gitara i klavir) je za snimanje ovog albuma okupio zanimljivu ekipu: drugu gitaru svira njegov štićenik M. Ward, na bubnju je Steve Shelley, nekadašnji bubnjar Sonic Youtha, na pedal-steel gitari Jon Rauhouse (the Mekons), a na bas-gitari standardno Thoger Tetens Lund. Pojavljuje se tu sa svojom violinom i Andrew Bird, a dva dueta (stvari ˝Vortexas˝ i ˝The 3 Deaths of Lucky˝) Gelb je otpjevao s Willom Oldhamom (Bonnie ˝Prince˝ Billy) i KT Tunstall. Ukratko, imena koja posložena u ovakvu formaciji garantiraju pravi slušateljski užitak. Stilski raznovrstan i iščašen set od jedanaest pjesama – netko je zgodno etiketirao ovaj album kao ˝avant.twang˝! – odsviran je elegantno i s pažnjom, bez greške.
Meni ˝The Coincindetalist˝ izgleda kao najbolja stvar koju je Howe Gelb isporučio u posljednje vrijeme, bilo pod vlastitim imenom ili zajedno s Giant Sandom, barem od albuma ˝Provisions˝ iz 2008. godine. Možda iziskuje da mu se posveti nešto više slušateljske pažnje i vremena nego obično, ali isplati se, u svakom slučaju, jer vraća i više od uloženog.
