Blood From Stars
Anti/Dancing Bear
{etRating 4}
Za većinu poluzainteresirane srednjostrujaške publike Henryjevo će ime „zazvoniti“ tek podsjećanjem na činjenicu da je riječ o Madonninom šogoru. No oni koji pažljivije prate kretanja u svjetskom rocku znaju da je Joe Henry odavno izgradio reputaciju jednog od najtraženijih producenata na sceni (popis njegovih klijenata uključuje Solomona Burkea i Bettye Lavette), ali i kao rijetko sofisticiranog kantautora – jednog od rijetkih koji mogu izdržati svaku usporedbu s velikim Tomom Waitsom.
Zapravo, zapanjujuća je transformacija koju je Joseph Lee Henry prošao od svojih početnih albuma do današnjih dana – od standardne akustike i alternativnog country-rocka (na dva važna rana LP-a su ga pratili
Jayhawksi), preko fuzije folka i rocka, trip-hopa i jazza, do novijih izdanja koja se teško mogu svrstati u bilo koju kategoriju. I to naprosto zato jer sadrže sve ove elemente, ali i još nešto, još teže uhvatljivo: unikatan ugođaj i prepoznatljivu meditativnu „vibru“.
Sve se to može primijeniti i na dvanaesti studijski album Blood From The Stars. Formalno, njime se više no ikad približio jazzu i bluesu, no Henry je previše inteligentan autor da bi dozvolio skretanje prema bilo kojem od brojnih stereotipa ovog ionako temeljito istraženog žanra. Njegove pjesme i dalje su mjesto gdje se klasičan autorski postupak stapa s (post)modernim produkcijskim i aranžmanskim zahvatima. Album počinje sjetnim klavirskim preludijem „Light No Lamp When The Sun Comes Down“, i time je naznačena meditativna crta koja se provlači do samog finala. Blood From The Stars je fino uobličen komad kantautorske introspekcije, uz prvoklasan bend (koji uz standardne „igrače“ povremeno uključuje i 17-godišnjeg Henryjevog sina Levona na saksofonu i klarinetu), slušatelja vodi na poslijeponoćnu ekspediciju u kojoj žanrovske granice uistinu prestaju biti važne. Umjesto toga, dobili smo set hiperemocionalnih, poetičnih balada koje rijetko podliježu uobičajenim konvencijama „pop“ pjesme, a opet zadržavaju minimum njene komunikativnosti. Uzbudljivo i ambiciozno djelo.
Denis Leskovar
