Johnny Blue Skies / Sturgill Simpson
Passage du Desir
(High Top Mountain, 2024)
Od kada je 2013. godine stupio na country scenu debitantskim albumom “High Top Mountain”, Strugill Simpson, čini se, živi i stvara u nekoj vrsti permanetne egzistencijalne krize s kojom se nosio i nosi na različite načine. Nakon što je 2016. godine neočekivano zaradio Grammy nominaciju za album godine (“A Sailor’s Guide to Earth”), Simpson je povukao nekoliko u najmanju ruku neziheraških poteza – prvo je izbacio synth-rock album “Sound & Fury”, pa dva akustična bluegrass albuma, pa zatim i stilski prilično konzervativni konceptualni album “The Ballad of Dood and Juanita”, album za koji je rekao da će biti posljednji koji objavljuje pod svojim imenom. To je obećanje tehnički ispunio.
Nakon što su mu 2021. godine nastradale glasnice i nakon što se nakratko povukao sa scene, u ljeto 2024. vratio se u igru kao Johnny Blue Skies. Tematski centar njegova novog, vrlo dobrog albuma “Passage du Desir” vjerojatno je eskapistička soft-rock minijatura “Scooter Blues”, pjesma u kojoj autor razmatra preseljenje na neimenovani otok u jugoističnoj Aziji kao najučinkovitije rješenje svih životnih problema. “Gonna hop on my scooter and go down to the store. When people say are you him, I’ll say not anymore”, zaključuje u jednom trenutku. Ironično, Simpson, iako ovdje pjeva i svira pod drugim imenom, zvuči najuvjerljivije i najprepoznatljivije barem od već spomenutog albuma “A Sailor’s Guide to Earth”.
Riječ je o kompaktnom setu od osam pjesama u kojima se Simpson autoritativno kreće od countryja preko bluesa i soula do južnjačkog rocka, pokušavajući još jednom odgovoriti na pitanje koja bi točno trebala biti njegova uloga na ovome svijetu. Do odgovora, naravno, ne stiže – poanta je, kao da ovim pjesmama želi poručiti, ionako u potrazi, a ne u pronađenom.
