Joss Stone
The Best Of 2003 - 2009.
(Virgin/Dallas)
Za početak, da razjasnimo povod zbog čega bi netko poslije samo četiri uspješna albuma izdanih u relativnom kratkom razdoblju od šest godina izdao kolekciju najvećih hitova u uobičajenom formatu albuma sa samo 13 pjesama. Nakon tri vrlo uspješna albuma, britansko je čudo od djeteta htjelo raskinuti album s EMI-jem tamo negdje 2008. i bilo je spremno isplatiti naknadu od 2 milijuna funti da izađe iz ugovora koji ju je obavezivao na isporuku četiri albuma.
Virgin, odnosno EMI nije htio pustiti koku koja nese multiplatinasta jaja i Stone je bila prisiljena odraditi stvar do kraja.
Povukla se u svoj Devon, uz hrpu gostujućih autora i glazbenika na brzinu, u svega sedam dana napisala i snimila taj četvrti album Colour Me Free!, komercijalno daleko manje uspješan od prethodna tri, ali je riječ možda o najzrelijem djelu karijere. Joss je slobodna od ugovora osnovala vlastitu etiketu, ovo ljeto izdala neuspješni LP1 album, a EMI je čekao najpogodniji čas da još jednom naplati njezin katalog. Kad se nedavno digla prašina oko Superheavy, čiji je član osim legendi Micka Jeggera i Davea Stewarta (Eurythmics) i Joss Stone, prilika je bila barem logična.
Stone je kao dijete s nevjerojatno izražajnim glasom krčila put ka slavi natjecanjem na engleskim “talent” natjecanjima dok se na preporuku nije našla u avionu za New York na privatnoj audiciji u redu Stevea Greenberga, čovjeka s poviješću otkrivanja čuda od djece, Hanson i Jonas Brothers između ostalih. Kad je čuo kako pjeva soul standard Arethe Franklin “(You Make Me Feel Like) A Natural Woman” odmah je s tada 15-godišnjakinjom potpisao ugovor. Prvi album godinu kasnije “The Soul Session” je bio pametan izbor zaboravljenih soul bisera plus “Fell In Love With A Boy”, garažni hit White Stripesa “preveden” na soul koji otvara ovu kompilaciju. Nakon velikog uspjeha prvog albuma, Joss Stone je bila spremna na autorski materijal u čijem je kreiranju i sam sudjelovala.
Njen neo soul nije plesao jedno ljeto; hit “You Had Me” potvrdio je njen talent, kao i ovdje uključene “Right To Be Wrong”, Don’t Cha Wanna Ride” i “Spoiled”. Na trećem koraku diskografske karijere, Stone se udaljila od soul korijena i približila hip-hop ritmovima, snimila najmanje koherentno djelo s nekoliko pamtljivih momenata kao što su zastupljene “Tell Me ’bout It” i “Baby, Baby, Baby”. Tempo je malo viši, podsjeća na ženski funky s početka 70-ih pjevačica Betty Wright, Jean Knight ili Lynde Lydell. Uglavnom, 13 ujednačenih pjesama predstavljaju ono esencijalno iz dosadašnjeg opusa i prije svega podsjećaju na to kako jednostavna i oprobana glazbena formula uz glas zgodne pjevačice koji se proteže kroz tri oktave može biti efektna.
