Oh Yeah
Verve Forecast/Universal Music
{etRating 3}
Jovanotti je za Amerikance nepoznanica, pa kad dođe svirati u New York, otprilike je to isto kao kad tamo nastupi i Prljavo kazalište. I on i oni svirat će za publiku koja se u 90 posto sastoji od emigracije iz njihovih zemalja, Italije i Hrvatske. Dakako, em je zajednica Talijana veća, em je Jovanotti veći izvan talijanskih granica od Prljavaca izvan Hrvatske. No definitivno je da je koncert Jovanottia u prestižnom, ali malom Joe’s pubu na Manhattannu, isključivo pitanje prestiža i reklame za domaće tržište, a ne želje za probojem na američko.
S materijalom Jovanotti nije riskirao, u 12 pjesama ugurao je najveće hitove svoje karijere, od „L’ombelico Del Mondo“ do „Piove“. Izvedbe su naelektrizirane, ubrzane, aranžerski nakićene udaraljkašima i brass sekcijom u jedan amalgam naslijeđa talijanske kancone, funkya, jazza, hip-hopa i afričkih ritmova. Ipak, čini se da je pretjerao u jamm-session pristupu, pjesme su preduge, a minijature pojedinih instrumenata ili sekcija preambiciozne za ovakvu vrstu glazbe. Jovanotti, sad već u godinama, rutinirani je zabavljač, zabavan i rječit na svom jeziku. Drugih bolje da se ne hvata; u osebujnoj obradi Jacksonove „Wanna Be Starting Something“ njegov engleski ima teški talijanski akcent i uživo to ima svog šarma. No na drugom disku gdje su četiri studijske snimke (tri talijanska standarda u funky-jazz izvedbi i „Staying Alive“), disko hit Bee Geesa zvuči poput neuspješne šale zbog Jovanottijvog „pigeon“ engleskog.
Jura Matić
