King Crimson
Live at the Orpheum (The Elements Tour 2014)
(Discipline Global Mobile)
Mnogo puta je Robert Fripp najavljivao svoj odlazak iz svijeta glazbe, no uvijek je pronalazio dodatne motive za nove projekte i to redovito u idejama koje bi većina glazbenika njegovog kalibra smatrala pomalo potrošenima. Nakon živih nastupa od prije nekoliko godina mnogi su smatrali da je “King Crimson” projekt iskoristio sve svoje potencijale u glazbenom, konceptualnom ali i sviračkom smislu.
Potpuno je jasno da je Fripp posljednji član originalne postave sastava, ali je pomalo zaboravljeno da je “King Crimson” zadnjih godina mnogo više projekt no sastav, te tako uvijek može računati na nove ideje, svježu krv i glazbenike koji preko takvih kolaboracija zapravo daju novi poticaj djelovanju sastava koji je svoju karijeru započeo prije 50-ak godina.
Kroz cijelu karijeru koju je nemoguće opisati u nekoliko rečenica band je uvijek težio idejama koje su bile radikalno izvan struje, no uz virtuoznu svirku takvim je pristupom uspio privući ne samo zagrižene pristalice progresivnog rocka, već i potpuno drugačije usmjerene konzumente, primarno jazz publiku koja svoj fokus nalazi u fusion ili jazz-rock miljeu, ali i na onaj dio potpuno žanrovski neutralne publike koja motiv pronalazi u idejama koje su odmaknute od mainstreama no obligatno avangardne.
Slobodno se može ustvrditi da “Live at the Orpheum” ima težak zadatak pomiriti očekivanja od sastava koji pomalo provokativno živi na sceni već pola stoljeća i trenutka u kojem je zapis nastao. Bila bi ogromna šteta da album zainteresira samo ljubitelje sastava, jer glazba koja je na njemu ponuđena više nego jasno otkriva glazbenu i umjetničku snagu Roberta Frippa i daleko je od oporabe ideja koje su bile aktualne prije nekoliko desetljeća.
Turneja iz 2014. godine možda je i jedan od važnijih glazbenih događaja koji zorno demonstrira vrijednost glazbe s nekoliko posljednjih studijskih albuma sastava koji su prošli pomalo ispod radara kritike, ali i publike, iako se radilo o konceptualnim, no istovremeno i široj publici vrlo pristupačnim projektima.
Radi se o materijalu s albuma “Red”, “Islands” i ” The ConstruKction of Light” koji nakon preslušavanja recenziranog albuma postaju dodatno intrigantni. Vizija turneje s tri bubnjara koji se manje nadmeću, a mnogo više nadopunjuju i potpuno drugačijim aranžmanima i na trenutke arhaičnim prizvukom može se činiti nesvakidašnjim konceptom, no rezultat daje za pravo svima koji su očekivali mnogo. U tom smislu glazbi na izdanju možemo mirna srca dati čistu peticu, no izdanje koje je recenzirano i koje sadržava CD i DVD disk moglo bi biti i potpunije u smislu količine materijala koju sadržava, ali i opreme.
No, nadahnuto finale s fantastičnom skladbom “Starless” bez sumnje predstavlja mali testament sastava od kojeg se uvijek očekuje mirovina, ali iskreno želi i novi nastup. Ta činjenica pomalo oslikava i suvremenu glazbenu scenu na kojoj je danas malo sastava koji specifičnim stilom, suptilnom snagom i invencijom mogu privući publiku. Gotovo je sigurno da ovo nije i kraj glazbenog djelovanja Roberta Frippa i grupe glazbenika koji mogu i žele popratiti njegove ideje.
