Journey To The West
{etRating 3}
Teško da postoji glazboljubac koji se ne sjeća legendarnog antagonizma između Oasis i Blur u zenitu brit-pop revolucije 90-ih godina prošlog stoljeća. U pozadini je to, na neki način, bio obračun Noela Gallaghera i Damona Albarna, glavnih kreativnih snaga tih bendova. Skoro petnaest godina kasnije, prvospomenuti i dalje vrti ista tri akorda kao i na početku karijere što izgleda uopće ne utječe na popularnost matičnog mu benda, što možda najbolje ilustrira nevjerojatna medijska pompa i iščekivanje koje je popratilo izlazak njihovog novog albuma Dig Out Your Soul u Velikoj Britaniji. Na drugoj strani, Damon Albarn se kroz taj period polako profilirao u jednog od najsvestranijih britanskih autora odlučivši talent izbrušen u Bluru proširiti na nove glazbene horizonte, od lucidnog elektro-popa u Gorillaz do otkrivanja afričkog glazbenog naslijeđa u projektu Mali Music. Monkey je pak novi u nizu tih glazbenih izleta, ovoga puta u svijet opere iako se, gledano sa glazbene strane, ne može reći da je riječ o operi u klasičnom smislu. Ustvari, riječ je o preradi kineske priče iz 16. stoljeća koja je pod ravnanjem Chen Shi-Zhenga, također autora teksta, premijerno izvedena prošle godine u Manchesteru, da bi potom obišla sve veće operne dvorane Velike Britanije, uključujući i čuvenu Royal Opera House u Londonu, skupljajući uglavnom pozitivne kritike. Damon Albarn našao se u ulozi kompozitora, dok je njegov kolega iz Gorillaz Jamie Hewlett bio zadužen za dizajn, animaciju i općenito vizualnu stranu projekta. Glazbena strana priče doživjela je i svoje audio izdanje koje predstavlja svojevrstan soundtrack čitave stvari, a obilježava ga čudan spoj popa, lo-fi elektronike i klasike. Do izražaja najviše dolaze konkretne skladbe s vokalima poput atmosferičnih «The Living Sea» i «Heavenly Peach Banquet», operetna «March of the Iron Army» i «Monkey Bee» koja kao da je zabunom uvrštena ovdje, a ne na neko novo Gorillaz izdanje. Osnovni problem ovog izdanja je mnoštvo skladbi u obliku minijaturnih glazbenih sličica koje su, lišene vizualnog aspekta, preapstraktne da bi funkcionirale kao samostalna cjelina.
Vedran Pavlov
