Rammstein
2019
(Universal Music, 2019)
Kad je u pitanju Rammstein jedina stvar u koju možemo biti sigurni i prije slušanja glazbe je da nema opasnosti od dosade ili recikliranja starih ideja. Prigoda u kojoj sastav koji je osnovan daleke 1994. godine i koji i dalje svira u nepromijenjenoj postavi odluči nakon gotovo desetljeća diskografske šutnje izaći s albumom koji ima i zadatak obilježiti 25 godina uspješne karijere čini da stvari postaju i dodatno izazovne.
Početak karijere sastava nije obećavao mnogo. Prvi diskografski izleti bili slabo popraćeni od publike, no u isto vrijeme band je okupljao sve više publike na njihovim živim nastupima koji bili snažni, dinamični i vrlo često provokativni. Zvukom Rammstein spada u “Neue Deutsche Härte” žanr koji kombinira različite podvrste heavy metal glazbe uz elektroniku kao podlogu na koju je kao naručen odgovarao specifičan vokal Tilla Lindemanna koji je svojom prepoznatljivošću i danas jedan od glavnih sastojaka opće poznatog zvuka sastava. Žive svirke su također bivale sve upečatljivije, a sam sastav je počeo vješto glazbom i tekstovima polemizirati vrlo osjetljive društvene teme.
Malu posebnost toj fazi karijere pružila je i činjenica da je sastav prije rušenja zida bio dio istočnog dijela grada, te je ujedinjenjem zemlje došlo do naglog pražnjenja i proboja emocija, pa je dio publike potpuno krivo špekulirao s njihovim simpatijama prema krajnje desnom političkom razmišljanju. Te tvrdnje su brzo opovrgnute, no band je čini se prepoznao i korist od provokativnih nastupa i komentiranja ponekad krajnje rubnih tema. U svakom slučaju njihova popularnost je već bila na razini na kojoj su prepoznati od značajnijih producenata, te potpisuju ugovor s uglednom diskografskom kućom Universal Music i nakon te 2001. godine njihov glazbeni utjecaj globalno raste, ali sastav i dalje nastavlja s provokativnim nastupima, intervjuima, ali njihov izričaj je sve usredotočeniji na glazbu. Kroz cijelo vrijeme poigravaju se vizualnim identitetom, bizarnim nastupima i video spotovima, no sva ta rubna događanja nikad nisu stavljali pred glazbu koja je sve rafiniranija i u isto vrijeme uspijeva biti i odbojna i privlačna, ponekad teška za slušanje, no nikad bez jasnog cilja, podloge i razloga. U tom smislu poprilično nalikuju na slovenski Laibach, a posebno na njihovu “Opus Dei” fazu. Mnogo o tome govori i odnos dva vrlo slična, ali i različita sastava koji je u prošlosti znao biti prilično ambivalentan.
Danas 25 godina poslije Rammstein ima razloga slaviti. Njihovi fanovi su tu u nikad većem broju, a materijal za novi album je afirmacija svega onoga što je sastav radio posljednjih 25 godina. Produkcija i snimka su iznad svih očekivanja, a sama glazbena forma iako fundamentalno nepromijenjena potpuno je rafinirana i lišena nepotrebnog instrumentalnog balasta. Svakako nije bilo lako doći do faze u kojoj se sastav danas nalazi. No, njihov uspjeh veseli, jer su ga svojim glazbenim radom i zaslužili. A priznajmo, bilo bi i dosadno na sceni bez Rammsteina, ma u kojoj ga količini i prilikama konzumirali.
