Shawn Colvin / Steve Earle
Colvin & Earle
(Fantasy, 2016.)
“Steve Earle? Pokušate li pročitati nešto o njegovu životu i potom suhe biografske činjenice koje ste pritom iskopali posložite na stol, vrlo je vjerojatno da će vas osupnuti niz autodestruktivnih, zastrašujućih epizoda kojima je bio popločen put jednog od ključnih country-rock trubadura svoje generacije.
Živeći poput kakvog zamorca koji se dobrovoljno prijavio u zamišljenom pokusu u kojemu se testiraju granice ljudske otpornosti na teške droge, pijano razvratništvo i općenito, sve ekscesne aktivnosti koje vode u grob ili barem u zatvor, Earle je prošao sve ono – pa i više – što i zlosretni marginalci iz njegovih pjesama. S jednom razlikom: on sâm pokazao se tvrđim i otpornijim od većine njih.”
Ove rečenice, posuđene iz predgovora za hrvatsko izdanje njegova romana “S ovog svijeta neću nikad otić’ živ”, dovoljno govore o estetici čovjeka s opusom tako raznovrsnim i trajnim da bi mogao poslužiti kao obavezna lektira svim idućim naraštajima suvremene americane.
S druge pak strane, sličnu sudbinu – sudbinu marginalke – dijeli i darovita Shawn Colvin koja desetljećima vodi uspješnu karijeru, vrludajući između folka, countryja i rocka; A Few Small Repairs iz 1996. ostaje albumskim klasikom ženskog kantautorskog pisma, a skladba s tog LP-a, Grammyjem ovjenčana “Sunny Came Home”, odavno je upisana u antologiju žanra, potvrđujući da usporedbe s Joni Mitchell i Jamesom Taylorom nisu bile bez osnova.
Odgovor na pitanje kako njih dvoje zvuče zajedno daje novi suradnički projekt naslovljen jednostavno Colvin & Earle. Uz produkcijsku asistenciju Buddyja Millera stvari teško da su mogle poći po zlu. U nešto preko pola sata Earle i Colvin demonstrirali su lekciju iz neuglađene emotivnosti američkog korijenskog nasljeđa, dodajući uobičajenoj country/folk kombinaciji povremene gospel dekoracije (u izvrsnoj “Tell Moses”). Najbolja je “You’re Right (I’m Wrong)”, sablasna i prijeteća fuzija rocka i svega ostaloga, uz primjereno pesimistične, gorke stihove o gubitku i samo gubitku.
Colvin & Earle zajednički je album u pravom i punom smislu toga pojma – zajedno su skladali, radili na refrenima, strofama i na specifičnim izmjenama akorda. Iskustvo je učinilo ostalo, pa ostaje nada da ovaj, prvi kolaborativni projekt neće biti i zadnji. Njezina suptilnost i njegova sirova razbarušenost sasvim skladno funkcioniraju na istome mjestu. Čak se i “Ruby Tuesday” Rolling Stonesa nekako uspjela uklopiti.
