Lydia Loveless
Real
(Bloodshoot Records, 2016.)
Iako ima svega 26 godina, američka alt-country kantautorica Lydia Loveless (Columbus, Ohio) na sceni već neko vrijeme figurira kao provjereno ime, što baš i nije neobično ako u obzir uzmete da se ovim poslom u različitim aranžmanima predano bavi od svoje 13. godine, još otkada je prvi put zaronila u rokerski milje u lokalnoj koncertnoj dvorani čiji je vlasnik bio njezin otac i odlučila ostati pod vodom.
Pa nije baš neobično ni da je njezin glazbeni izraz prvenstveno definiran country i punk lektirama – od prvog je preuzela zvučni ambijent, od drugog izravan, hrabar i nepatetičan autorski pristup u razradi nezahvalnih tema kakve, primjerice, znaju biti psihičke posljedice ljubavnih razočarenja. Na svom četvrtom albumu naslova ‘Real’ Loveless je još jednom isporučila set solidnih pjesama (10 komada, 39 minuta) koje se bave dijalektikom ljubavnih odnosa i obrascima svakodnevnog života u američkoj provinciji.
Loveless i dalje (uglavnom) piše jednostavno i dobro (‘Sitting in the dark /Talking about my plans/To anyone who can hear/Over this shitty Indianapolis band’), glas joj zvuči izvrsno i uvjerljivo i prati je uigrani bend s kojim je snimila i prethodni album (‘Somewhere Else’, 2014.).
Ono što je novo tiče se općeg dojma. Stilski, Loveless je bez veće štete okrenula prema popu – u usporedbi s prethodnim izdanjima, zvuk ovog albuma osjetno je slojevitiji, njegova je produkcija suvremenija, ritmovi su sporiji, pjesme traju duže, intenzitet im je slabiji – nadajući se, očito, da bi se na taj način mogla dopasti i nesektaškoj publici.
Kakve su joj šanse, nisam baš siguran. U svakom slučaju, volio bih da su veće – prve ozbiljnije novce već je zaslužila zaraditi.
