The Hold Steady
Teeth Dreams
(Washington Square)
Craig Finn i njegovo društvo iz Hold Steadyja su oduvijek bili znakoviti kao, sada već srednjovječni vlasnici cijele plejade rokenrol hitova o zadimljenim birtijama, cuganju do jutra i općenito “pulsu asfalta” iz perspektive prosječnog člana studentske populacije. Uz njihovih četiri dosadašnja albuma stvorila se jedna cjelovita slika o životu adolescenata u Americi.
Adolescenata odraslih u atmosferi straha nakon rujanskih napada i ekonomske krize; skup priča međusobno povezanih kao svojevrsna uglazbljena verzija Salingerovih romana.
Na kraju krajeva, presjek njihovog poimanja odrastanja u Americi gdje mladi počnu dizati kredite potkraj srednje škole koje uglavnom ne mogu otplatiti, koji bijeg od trendova uvjetovanih infantilnim MTV serijalima traže u alkoholu, lakim drogama i antidepresivima uz pokoju dobru ploču je nekako simbolički zaokružen naslovima njihovih albuma, redom “Boys and Girls in America”, “Stay Positive” i “Heaven is Whenever”.
“Teeth Dreams”, šesti album u njihovoj kolekciji ne predstavlja nekakav naročit odmak od ustaljene filozofije benda. Radi se o skupu pjesama koje su nastale kao prekid diskografske tišine inače dosta vrijednih radnika, tijekom kojeg su dodatnu inspiraciju i “luftanje” ideja tražili uglavnom bavljenjem solo i side projektima.
Četiri godine od “Heaven is Whenever” odobrovoljili su nestrpljive fanove kratkim EP-om “RAGS”, sastavljenim od pet obrada među kojima glazbeno nekako najviše strši simpatična ljiga-baladica “Hard Luck Woman”, koju u originalu potpisuje – Kiss. Taj crowd funded EP je zapravo prometnuo Hold Steady tek kao medij kojim vojska njihovih fanova pomaže obitelji nedavno preminulog osnivača njihovog globalnog fan kluba “The Unified Scene”, pošto je sav prihod koji dobiju prodajom tog EP-a usmjeren ka njegovoj obitelji. Neki bi to mogli okarakterizirati kao populistički potez, ali pomnijim praćenjem zbilja skromne i plemenite pozadinske priče koja je sastavni dio ovog benda postane jasno kako njima iskrenost prema svojim fanovima stoji ispred svega, pa i njih samih.
Na “Teeth Dreams” su održali okvir seta kratkih priča o istim junacima koji ih prate još od prvijenca “Almost Killed Me”, gdje primjerice odmah na uvodnoj “I Hope This Whole Thing Didn’t Frighten You” bolji poznavatelji njihovog tekstopisanja mogu odmah prepoznati reference na pjesmu “Sweet Payne” sa spomenutog debitantskog albuma. Zvuk je također tradicionalno obojen jako zanimljivim – isključivo gitarskim rješenjima – koja variraju od eklektične punk žestine njihovih ideoloških prethodnika iz Replacementsa, preko alt-country melodija koje bi pripisali odrpanijoj verziji Whiskeytowna, Uncle Tupela ili Lucera, pa sve do trenutaka rokenrol epike Brucea Springsteena.
U svakom od tih uzora su i ovog puta pronašli akorde za njihov raspon pjesama, od power baladice u kojoj nude dozu nedovršenih ljubavnih priča i za njih prepoznatljivih religioznih referenci (“Almost Everything”) pa do “Spinners”, hit nasljednice njihovog klasika sa “Boys and Girls in America” – “You Can Make Him Like You”.
“Teeth Dreams” je novo poglavlje njihovog romana koji svoje stranice ispisuje evo već deset godina. Ako album gledamo strogo samostalno – što je pomalo i neispravno u njihovom slučaju – njegovo mjesto nije iznad svetog trojstva s početka teksta, ali je uz sam bok. Paradoksalno, što su stariji, to bolje seciraju živote klinaca kakvi su i sami nekada bili, pružajući im utjehu dok pjesmama poručuju kako nitko kroz more životnih prepreka i strahova ne kroči sam, i da se radi toga moramo svi držati skupa. Baš kao i njihova Unified Scene.
