Clearance
Greensleeve 7''
(Microluxe Records)
Mnogo se starijih, prekaljenih znalaca i pratitelja nezavisne glazbe sa sjetom prisjeća one druge polovice osamdesetih i prve polovice devedesetih, kada su se okupljali i raspadali neki od bendova koji su kasnije utabali put nebrojenoj ekipi koja se danas prihvatila instrumenata, a koliko njih tek čeka da otkriju klasike žanrova u kojem bi oni sami (pokušali) djelovati.
Čikaški bend Clearance to najbolje zna. Njihova serija sedam inčnih vinilnih izdanja je okrunjena nedavno izašlim “Greensleeve”.
Prva stvar koja se olako primijeti prije nego li se uopće krene u preslušavanje je vizualni identitet benda, koji neodoljivo podsjeća na dizajn omota kakvi su, upravo u razdoblju s početka teksta, gajile perjanice tad još malih nezavisnih izdavačkih kuća poput Sub Pop ili Matadora.
Nisam povjesničar umjetnosti pa ne bih pretjerano ulazio u estetiku istih, no ovako laički se da naslutiti da se često radi o kolažnim intervencijama u postojeće polaroidne slike, gdje su kolovođe takvih slikovnih rješenja bili prvenstveno legende iz Pavementa. Upravo se i u glazbenom segmentu ekipa iz Clearancea najviše oslanja na njihovu ostavštinu; prva i jedina instantna asocijacija dok slušate “Greensleeve” je ona lo-fi paleta pomoću koje su nas Stephen Malkmus i društvo zarazili istog trena, ma koliko to djelovalo apstraktno na trenutke.
Taj naizgled jednostavni lo-fi indie rock zvuk isprva može mnogima djelovati degutantno, kao da se radi o nekakvom Pavement tribute bendu pomoću kojeg su dotični htjeli na preskok, i bez pretjerane kreativnosti privući širu pažnju. No uvjeravam vas kako s jedne strane i ima istine da su možda mogli malo unijeti nekog svog štiha u zvuk, premda su ovo odradili pomoću zadanih okvira – ali opet jako upečatljivo, s visokom dozom autorske intervencije u smislu tekstopisanja koje ipak nije prepisano, makar je Mike na vokalu sam po sebi prisvojio Malkmusovu boju glasa i onaj karakteristični nezainteresirani način pjevanja.
Clearance je sigurno iznimno ograničen činjenicom da su čvrsto vezani uz lik i djelo Pavementa, što i je glavni razlog što im neću dati ocjenu višu od ove. Ali s druge strane “Greensleeve” predstavlja jedan dobrodošli blast from the past za sve kojima možda današnji rokenrol pod palicom sad već etabliranih Sub Pop i Matador bendova ne nudi ništa novo, već ga drže kao recikliranje starih ideja.
Ovih pet stvari nas podsjećaju kako i dalje mladi slušaju dobre uzore, a što se samog Clearancea tiče, ostaje nada kako će na svoju tributeovsku podlogu ubuduće znati unijeti sve više svog autorskog materijala.
http://clearance.bandcamp.com/album/greensleeve-7
