The Strange
Echo Chamber
(Dancing Bear)
Sada već davne 2004. godine izašao je prvi album sastava The Strange. Bio je to kompleksan, ali i dopadljiv i izazovan projekt grupe The Bambi Molesters na kojem im se pridružio i Chris Eckman poznat iz sastava The Walkabouts, ali i vrlo nadaren glazbenik i kantautor.
Album je donio odličan materijal koji je već na prvo slušanje bio pomalo drugačiji, no mnogi ga pamte samo kao kolaboraciju jednog od najboljih hrvatskih sastava sa sasvim drugačije orijentiranim američkim glazbenikom. Već tada je bilo jasno da takav koncept ima još mnogo toga za ponuditi i bilo je pitanje vremena kada će ista ekipa još jednom krenuti na putovanje realizirajući ideje koje su ostale samo dodirnute na njihovom prvom izletu. Ovaj album je po svemu trebao izaći i daleko prije, no raspad Bambi Molestersa i druge okolnosti taj rok su znatno pomakle. U takvoj situaciji u projekt su angažirani članovi riječkog sastava My Buddy Moose, dok je ostatak očekivanih glazbenika pridružen u ulozi gosta. Tu je i sve popularniji praški filharmonijski orkestar koji svojim muziciranjem znatno pridonosi atmosferi na albumu.
“Echo Chamber” je većim dijelom snimljen u Pragu, a ostatak materijala je zabilježen u Hrvatskoj i Sloveniji. Na ovom mjestu treba istaknuti izvanrednu produkciju talijanskog majstora Antonia Gramentieria, dok je za mix zaslužan još slavniji Phill Brown koji je između ostalih radio i s veličinama poput Bob Marleya, Led Zeppelin ili Roxy Music. Taj dio postave u okvirima koje postavlja glazba smatram izuzetno značajnim za ukupni zvuk i atmosferu koju “Echo Chamber” nosi. Srećom projekt je djelom financiran iz nagrade HDS-a pa je odabir svakako bio jednostavniji, a efekt neusporedivo veći. Jasno je da bez dobrog materijala nema potrebe angažirati ovakva imena, no vrhunske note koje su bile na stolu na ovaj način dobile su potreban tretman koji se čuje kroz cijeli materijal.
Atmosfera koju album nosi mogla bi se nazvati pomalo tamnom, no zvukovi americane, jazza, bluesa, filmske glazbe, surfa ili finih tex-mex momenata u takvoj arhitekturi jednostavno pronalaze svoje mjesto i čine glazbu punom, višeslojnom, raznolikom i na jedan poseban način dopadljivom. Kroz kompletan materijal slušač je suočen s neprestanim instrumentalnim ili vokalnim iznenađenjima i potrebno je nekoliko slušanja da se ta gusta osnovica pomalo počne organizirati.
Izvanredna je činjenica da je Dancing Bear iskoristio prigodu da na tržište pošalje album koji niti mrvicu ne zaostaje za stranim i mnogo bogatijim produkcijama. Sama činjenica da s albuma nije izdvojena neka od skladbi dovoljno govori o snazi i vrijednosti ukupne glazbe na albumu. “Echo Chamber” je album koji će svakako imati cijelu sljedbu obožavatelja. Apsolutno zasluženo.
