TEST: Pass Labs INT-25

Dosta je vremena prošlo otkad sam službeno imao priliku slušati neko od pojačala tvrtke Pass Labs. Posljednje je, ako me sjećanje ne vara, bilo integrirano pojačalo INT-30, recenziju kojega ste imali priliku čitati i u ovom časopisu (broj 81 / 2010). Moje iskustvo s Passovim pojačalima nije bogato, ali može biti mjerodavno, Navedenom integriranom pojačalu u mojoj su slušaonici prethodili i u mom vlasništvu kroz godine bili uređaji poput integriranog pojačala INT-150, Izlaznog X150.5, X1 pretpojačala, Aleph P pretpojačala, a što kroz vlastitu, što kroz ostale poznate slušaonice, imao sam priliku poslušati i X250, X250.5, X350, X600, X150, Aleph 3 i Aleph 5.

Kao što se iz navedenog vidi, u mom poznavanju Passa postoji određena povijesna praznina, koju ćemo pokušati popuniti slušanjem i upoznavanjem s najnovijom “Passovom igračkom”, integriranim pojačalom Pass INT-25. Koliko mi je poznato, riječ je o ako ne prvom, onda svakako jednom od prvih prikaza ovog integriranog pojačala u tiskanom mediju u svijetu.

Ustroj i izvedba su pojednostavljeni, sve se vrti oko single-ended sklopova u A-klasi koji jamče dobre mjerne rezultate

INT-25 ponešto je drugačiji od onoga što smo navikli od Passa u posljednjih 20-ak i više godina. U tom razdoblju passovim uređajima dominira super symmetry topologija, koja audio signal obrađuje na potpuno balansirani način.

Pass Labs INT-25, pojačalo nominalne izlazne snage 25 W u A klasi pri 4 i 50-ak W pri 8 Ohma, te vršne izlazne snage u A klasi 50 W pri impedancijama do 2 Ohma. Kao i sva Passova pojačala koristi FET-ove, velika i snažna napajanja, baš kao i masivna hladila. Međutim za razliku od njih, a upravo kao i pojačalo snage XA25 na kojem se ovaj integrirac temelji, ustroj i izvedba su pojednostavljeni – sve se vrti oko single-ended sklopova u A-klasi koji jamče dobre mjerne rezultate i još bolji zvuk, između ostaloga i zahvaljujući manjem broju aktivnih i pasivnih dijelova na putu signala. Time se postiže jednostavnost sklopa, smanjen je broj stupnjeva pojačanja, povećana brzina odziva i stabilnost.

Niži naponi napajanja omogućavaju više struje mirovanja uz manju disipaciju topline te pojačalo radi dublje u A-klasi. Ne samo to, par novih, snažnih FET-ova zamjenjuje u izlaznom stupnju uobičajeni niz izlaznih tranzistora, sada s boljom temperaturnom karakteristikom i bez izlaznih otpora za uravnoteženje te direktnim spajanjem na zvučničke terminale. Time su smanjena izobličenja, povećan damping faktor (cca 500), a pojačalo ostaje u A-klasi pri niskim impedancijama duže.

Drajverski stupanj koristi dva para Passovih omiljenih NOS komplementarnih FET-ova u Current feedback konfiguraciji.

Pretpojačivački stupanj, koji ovo pojačalo temeljno razlikuje od izlaznog pojačala XA25 je pojednostavnjena single ended verzija sklopa iz modela INT-60 i INT-250, s tri linijska single ended ulaza. Pojačalo je direktno povezano od ulaza do izlaza, bez DC servo sklopova, kompenzacijskih sklopova i sličnih “popravljača”.

Prednja strana je jednostavna i dovoljno je pogledati fotografiju kako biste se uvjerili da za korištenje pojačala nije potrebno čitati uputstva. Takav je i daljinski upravljač – jednostavan, logičan, pregledan masivan, ali lak za korištenje.

Spomenimo i kako je izlazno pojačalo XA25 na mjerenjima u američkom časopisu Stereophile ostvarilo izlaznu snagu od 80/130W, što znači da postoji i određena rezerva snage i za mogući suživot ovog pojačala s nešto neefikasnijim zvučnicima.

Zvuk

Slušni test započeli smo uobičajenom postavom, izbacivši iz sustava Exposure 3010S2 monoblokove i XM HP pretpojačalo. U sustavu su nam ostali Megiji MG12, Chord 2Qute DAC, Wireworld interkonekcijski kabeli i Xindak FS1 zvučnički kabeli, koji su odmah i napustili mjesto događaja, jer desni kanal Passa s ovim kabelom nije radio stabilno. Zamijenivši ih s Van den Hull CS122 uslijedilo je razočaranje, baš kao i svakog puta kad bismo VdH-om povezali bilo koje Passovo pojačalo, s bilo kojim zvučnicima. U pomoć je priskočio distributer Wireworlda i Passa, ponudivši Wireworld Eclipse 7 zvučničke kabele. Iako je s ovim kabelima zbog krutosti gotovo nemoguće razumno baratati, zvuk u kombinaciji s ovim pojačalom na rubu je čarobnog, tako da smo i taj nedostatak lakše pregrmili.

S Megijima, dakle zvučnicima koji nemaju ni deklariranih 84 dB osjetljivosti, već značajno manje, jednostavnom matematikom dolazimo do zaključka kao INT-25 ne može biti savršeni partner, barem ne u sobi veličine moje. I nije. Međutim, do savršenstva vodi nekoliko putova, a jedan od njih zove s muzikalnost i uživanje u glazbi. Pa tako, kombinacija Pass INT-25 + MG12, optimizirana detaljnim i brzim Chordovim DAC-om i transparentnim i čvrsto zvučećim kabelima, zvuči fino i filigranski protkano, mekano i prije svega slojevito u srednjetonskom području. Da, ta sredina je fenomenalno prirodna pa tako pred sobom imamo iznimno slušljivo pojačalo koje s lakoćom impresivno crta prostornu slojevitu dubinu i širinu. Zanimljiva je suprotnost utisaka – protočnost pojačala je velika, a zbog količine detalja očekujemo impresiju otvorenosti.

Međutim, ta otvorenost nikad ne prelazi u anomaliju koja slušanje čini teško izdržljivim, već naprotiv, zvuk je vrlo umjeren, štoviše, razuman i ujednačen po izričaju, dojmu i opsegu. Ova sveobuhvatnost izričaja slika se ne samo kroz opipljivu i osjećajnu sredinu, već i prostor koji je bogat detaljima te ga također možemo dotaći vršcima prstiju. Izražajnost pojačala je tako snažno izražena i zahvaljujući reprodukciji ekstrema. Visokotonsko područje je poput paukove mreže satkano i povezano unutar sebe i prema ostatku spektra, a bas…

Bas područje je možda i najveće iznenađenje. Nikad iz Passovog pojačala nisam čuo tako čvrst i utegnut bas, koji ponire dublje od svih pojačala koja sam kod kuće imao priliku čuti. On je lišen neprijateljskih rezonancija, prirodan, dubok i precizan pa se čak i u tom pogledu ograničeni MG12 čine broj većim zvučnicima. Zahvaljujući ovom pojačalu jasno je kako i zašto su MG12 divni zvučnici. Slušajući jazz, čak i u mp3 formatu s Deezera (320 kbps), zvuk je prostorno, dinamički i timbralno točan, s preciznim i lako sljedivim rasporedom instrumenata, rekreacijom ambijenta i glazbenog sadržaja. Ovdje dolazimo i do onoga što je vjerojatno svima jasno, a to je da se približavanje savršenstvu u ovoj kombinaciji događa pri relativno niskim glasnoćama. Neosjetljivi zvučnici, relativno mala snaga, soba od 150 m3 – rezultiraju prihvatljivom reprodukcijom do tlaka od nekih 75-80 dB na mjestu slušanja. Dobro, ali nikako nije za pokušaj rekreacije dinamičkih udara i glasnoća koje susrećemo u stvarnom životu.

Stoga smo pojačalo isprobali i sa zvučnicima Beta Systems C2, domaćeg proizvođača. Riječ je o dvosistemskom bas refleks zvučniku s keramičkim Accuton visokotoncem (otvoreno, detaljno, brzo, prirodno, fantastično) i Davis Acoustics Velvet bas/srednjetoncem (meko, detaljno, brzo, prirodno, fantastično).

S dinamičkim, osjetljivijim zvučnicima, pojačalo INT-25 značajno je lakše disalo. Sve do tada uočene dobre osobine postale su još bolje. Precizan i detaljan kakav već je, visokotonac je oživotvorio one najbolje osobine pojačala koje smo ranije istakli – prirodnost, detaljnost, brzinu i odličnu ekstenziju. Zanimljivo je kako je pojačalo kontroliralo membrane bas/srednjotonca, omogućavajući izuzetno prirodan, mekan, ali čvrst i prije svega iznimno dubok bas. Očito su jednostavan ustroj, nedostatak svega suvišnog na putu signala, kvalitetno napajanje i ostale sitnice kojih smo se dotakli u tehničkom opisu pojačala, doprinijeli neposrednosti i muzikalnosti reprodukcije.

(Ne)važne usporedbe

Što se tiče usporedbi, pokušao sam INT-25 usporediti s onim što mi je bilo pri ruci. Usporedba s Exposure XM HP pretpojačalom u kombinaciji s Exposure 3010S2 monoblokovima pokazuje kako monoblokovi demonstriraju više snage i mišića i lakše ulaze u interakciju sa zvučnicima, čak i notornim Megijima. To se ogleda prije svega u osjećaju da monoblokovi lakše dosežu određenu ljestvicu glasnoće, uz manju kompresiju i osjećaj “zapuhanosti”. S druge strane, INT-25 to obilato nadoknađuje detaljima, protočnim i blagoglagoljivim zvukom, s više finese i nježnosti u zvuku. Pri tome, iznenađujuće, Passov bas je dublji, prirodniji i kontroliraniji nego onaj kojega reproduciraju (bipolarni) monoblokovi. Ukupno gledajući, Exposure kombinacija zvuči manje i jeftinije, što ona prema okvirnim europskim cijenama i jest, i to više nego dvostruko. Exposure kombinacija i dalje predstavlja izvrstan omjer uloženo dobiveno, dok INT-25 pokazuje što značajno skuplji i dorađeniji uređaj pruža.

Za popunjavanje dojma, poslušali smo i Exposure integrirano pojačalo 3010S2D, koje u svojoj klasi cijene predstavlja fenomenalnu kupovinu jer pruža odličan zvuk, obilje snage i još uvijek razumnu cijenu. Zanimljivo je kako 3010S2D svojim tekućim i muzikalnim karakterom kompenzira nedostatke koji se u usporedbi sa skupljim pojačalom pojavljuju. I to ih kompenzira tako uspješno da je ovo integrirano pojačalo moj osobni favoriti za bezbrižno slušanje, jer nije zahtjevno, ne troši puno struje (izmjerili smo: Pass iz mreže neprestano vuče cca 2,6 A) i ne grije se (Passova hladila: cca 25 stupnjeva iznad ambijentalne temperature). Kvalitete koje pruža nisu na razini INT-25 (razlika u cijeni je četverostruka), ali 3010S2D ne samo da omogućava uživanje u slušanju glazbe, već to čini na jednoj visokoj i pri tome zabavnoj razini. Da ne bude zabune INT-25, pruža više detalja i fluidnosti, vjerniji i uvjerljiviji bas i zavodljivije ženske vokale, ali ništa manje ne bismo niti smjeli očekivati. Razlike su u svakom slučaju manje od razlike u cijeni, ali slušajući INT-25 nikada vam ne prestaje biti jasno zašto vrhunski hi-fi košta više od onog drugog.

Kako sam, uslijed varljivog audio pamćenja, želio izbjeći uspoređivanje INT-25 s drugim pojačalima koja su prošla kroz moju slušaonicu i s kojima sam imao iskustva, ipak sam zavirio u bilješke i prisjetio se zvuka doživljenog s Pathosom InPol Heritage, teškom kategorijom među integriranim pojačalima. Iako je cijena Pathosa još nekih 40-ak posto viša u odnosu na Passa, usporedba se činila primjernom jer oba pojačala, svako na svoj način, demonstriraju što je moguće postići u izgledu i zvuku pojačala kada niste osuđeni na štednju. Tako INT-25, baš kao i Pathos, nameće relativno sužen izbor zvučnika te bi trebalo birati one barem umjerene osjetljivosti. Dodirne točke protežu se i na karakter zvuka koji je kod oba pojačala detaljan, mek i muzikalan, ali istovremeno i snažan, kontroliran i suveren.

I Pathosa smo slušali s Betom C2, pa je i u tom spoju konačni učinak podudarajući: oba su pojačala s ovim zvučnikom rezultirala detaljnim i muzikalnim zvukom, s iznimnom kontrolom basa i prijenosom emocionalne komponente glazbe koju nije moguće iskazati brojkama.

Zaključak

Bit ću kratak: ako nije najbolje, ovo je svakako najmuzikalnije pojačalo koje sam imao priliku slušati. I to ne samo Passovo. Fascinantno je kojom lakoćom Nelson Pass svojim pojačalima podiže kvalitativnu ljestvicu.