Terraneo nije podbacio. Strahovi da će ponajbolji festival u Hrvata (možda i regiji) biti one-hit-wonder i doživjeti debakl pokazali su se nepotrebnima. INmusic i Exit Festival možda su ove godine razočarali, ali o Terraneu će se pričati još neko vrijeme. I to (u najvećoj mjeri) dobre stvari.
Nakon najave lineupa uslijedilo je blago razočaranje. Naime, sva su imena bila snažna, no nijedno nije bilo idealno za poziciju headlinera, pa čak ni The Roots i iznimno hypeani The xx. Svejedno, četiri dana izvrsne muzike i desetak DJ setova obećavali su i više nego dobar provod.
Prvi je dan po dobrom, starom običaju tek uvertira u ludilo što slijedi. Što ne znači da su organizatori prvi dan iskoristili drugorazredne bendove kako bi tek toliko zabavili publiku. The Notwist, Friendly Fires, 65 Days Of Static i Thievery Corporation su snažni bendovi koji su privukli popriličan broj ljudi.
Notwistove snene melodije vjerojatno bi bolje pasale na zatvorenome, no svejedno su odradili solidan nastup. Problem festivalske svirke nije isključivo vezan za Notwist, već za većinu bendova Terranea. To se osjetilo i kod 65 DoS, koji su pošteno odradili svojih sat i nešto sitno. Koncert je kulminirao pjesmom ‘Radio protector’. Epski klavirski uvod i moćno bubnjanje okrunili su ovaj nastup. Thievery Corporation spustili su ekipu i ubacili ih u opušteno raspoloženje, a vjerojatno i oblak dima koji se nadvio nad publikom ima veze s tim. I ekipa se polako počela raštrkavati po hangarima i DJ setovima. Umornih se nogu vraćala u kamp i apartmane tek kad se pošteno razdanilo. Takvo što je leitmotiv ovog festivala.
Drugi je dan već po samim imenima bio mnogo jači. Indie bog Stephen Malkmus je nastupao s Jicksima. Tu su bili miljenici NME-a, Horrorsi, zatim miljenici publike, Dječaci, zatim Vaccinesi, Dan Mangan i vrhunac večeri, Rootsi. Horrorsi su unatoč problemima s toncem odradili fantastičan posao, a u prilog im je išao jak vjetar i odlična rasvjeta. Ti Britanci započeli su kao kombinacija estetike Tima Burtona i zvuka Crampsa i sličnih prvoboraca garažnog rocka, no na drugom albumu napravili su drastičan zaokret prema krautrocku i shoegazeu. Snenu bi atmosferu svako toliko prekinuli jednim bijesnim zvučnim valom. Publike nije bilo previše (termin u 20h), no momci su odlično odsvirali i nadajmo se da ćemo ih imati prilike vidjeti u nešto zatvorenijem prostoru.
Dok je većina ljudi otišla na Dječake (vjerojatno najposjećeniji nastup Terranea), tek šačica je bila na kanadskom kantautoru Danu Manganu. Dan i njegov prateći bend su po mnogima otkriće festivala, i divan nastup je doživio vrhunac prilikom njihove pjesme ‘Robots’, tokom koje je publika pjevala iznimno sladak outro zajedno s Danom. Vaccinesi su nova otočka senzacija s jednim hitom (koji su svi čekali). Momci se previše trude izgledati cool na stageu, a zvuk im se jedva za milimetar odlijepio od zvuka Ramonesa. Malkmus je sa svojim Jicksima dokazao zašto je 90ih u Pavementu bio kultna ikona indie scene i zašto i dan danas zadržava taj status. Nastup je odradio bezgrešno, no mnogi su mu zamjerili što nije svirao pjesme Pavementa. U jednu ruku je publika u pravu jer mu je ovo prvi nastup ovdje, ali s druge strane je to zreo muzičar koji i dalje objavljuje fantastične albume koji nimalo (okej, minimalno) zaostaju za radom Pavementa. Rootsi su zaokružili drugi dan svojim nastupom koji je natjerao masu da skakuće s rukama u zrak. Kao i prvi dan, ekipa je ostala do ranih jutarnjih sati, već pomalo nalik vampirima.
(Neformalno) zadnji dan je po atmosferi možda bio i najbolji. Dan je započeo s fantastičnim Future Of The Left, koji su svojom žestokom svirkom trgnuli vampirske figure iz drijemeža i bacio ih u neurotični trans. Blues Explosion Jona Spencera nastavio je u tom pravcu, te se Spencer na kraju psihotične garažne razbijačine bacio u publiku i nestao negdje u smjeru šankova. Swansi su bend koji treba izdržati. Što ne znači da su loši, ali njihov noise drone jednostavno postane zamorno slušati. Pogotovo nakon ludila Blues Explosiona i FotL. Nastup Swansa završio je katarzom buke, i malotko je ostao ravnodušan. The xx nije opravdao svoju reputaciju jednog od najhypeanijih bendova, te uz Wild Beasts predstavlja promašaj festivala. Anemična ekipa koja svira bezdušnu anemičnu muziku rijetko je koga oduševila. Možda tek pokojeg modnog blogera koji prati urbane i hip trendove. Leitmotiv plesa do ujutro se nastavlja. I tako i četvrti dan kad su ostali samo najizdržljiviji. Kuzma & Shaka Zulu očito postaju tradicija festivala, i ljudima to očito ne smeta. Svi su se rasplesali na njihove hitove, i bitno je napomenuti kako je na njima bilo više ljudi nego, recimo, na Malkmusu. Cinkuši su odradili standardno dobar nastup koji je završio ritmom za valcer. I tako je publika polako otplesala valcer u noć koja se pretopila u jutro. U kojih pola devet ujutro i zadnji su otišli s festivalskog područja. Ne jer su bili umorni, nego jer je program bio gotov. Noge tako i tako nisu osjećali.
INFO: www.terraneofestival.com
