Novo ime na hrvatskom tržištu, norveški Hegel ponudio je integrirano pojačalo s USB DAC opcijom koje radi u AB klasi i pruža 2×120 W snage na 8 oma. Riječ je o dinamičnom, neutralnom, brzom i dovoljno autoritativnom pojačalu koje će odgovarati širem spektru priključenih zvučnika, odnosno izvora zvuka
Hegel je na tržište audio uređaja stigao osamdesetih godina prošlog stoljeća, no globalnu afirmaciju i tržišnu prepoznatljivost stjecao je poprilično dugo. Danas je ta razmjerno malena norveška tvrtka nezaobilazan dio najvažnijih sajmova, čest gost u audio publikacijama i od nedavno dio ponude na hrvatskom audio tržištu. Ipak, ponuditi klasično integrirano pojačalo standardnog ustrojstva poprilično je zahtjevan zadatak posebno proizvođačima čiji utjecaj na tržište nije toliko snažan da bi im jamčio momentalan i snažan interes publike za svaki novi produkt, a u svojim redovima ne posjeduju nekog od legendarnih audio majstora za čiji potez lemilicom vlada zanimanje ravno zvijezdama drugih, mnogo popularnijih kultura.
Tu zapravo i počinje najzanimljiviji dio priče o uspjehu malo poznate norveške tvrtke čiji je najveći potencijal ležao u osnivaču i glavnom inženjeru/konstruktoru Benu Holteru i nekolicini njegovih suradnika koji su bili zaduženi za proboj branda na globalno tržište. Za taj cilj Holter nije krenuo redefinirati već znane i provjerene audio postulate, eksperimentirati sa rješenjima koja se tek mogu prometnuti u one koje imaju potencijala, niti je pokušao osmisliti potpuno nove konstrukcijske ideje. Njegov plan je bio pronaći nekoliko tehnologija koje razmjerno jednostavno i kvalitetno može ponuditi kupcima svojih proizvoda, a koje je patentirao na ime tvrtke, te osmisliti dovoljno zanimljivu ponudu koja može biti primamljiva i američkim kupcima.
Uz to je trebalo formirati i konkurentne cijene i u takvu mješavinu dodati malo skandinavskog dizajnerskog minimalizma i kvalitete. Na papiru zadatak i ne izgleda posebno zahtjevnim, no treba imati na umu da su uređaji proizvedeni u zemlji u kojoj se ljudski rad vrednuje drugačijim mjerilima, no onaj u ponekim drugačije strukturiranim ekonomijama. Ponuditi stoga snažno, komforno pojačalo jasnih high-end aspiracija, po cijeni po kojoj se prodaje H100 demonstrira nepretencioznu, hrabru, realnu i simpatičnu politiku tvrtke koja za razliku od mnogih posjeduje viziju i cilj na razini mogućnosti svoje ciljane klijentele. U konačnici takva politika se isplatila i Hegel korak po korak postaje jedan od sinonima za skandinavsku viziju audio uređaja adresiranu prema zahtjevnijim audio konzumentima koji svoje uređaje primarno lociraju u segmentima ponude koja jamči naglašen odnos uloženog i dobivenog.
Tehnički opis
H100 izvana pruža dojam jednostavnosti, ali i solidne izrade. Kućište pojačala izrađeno je od aluminija. Za prednju ploču odabran je aluminij debljine 22 mm obrađen procesom pjeskarenja staklenim česticama. Za bočnice, gornju ploču i gumbe Hegel se odlučio koristiti anodizirani aluminij. Recimo odmah da je aluminij i materijal od kojeg je izrađen i pripadajući univerzalni daljinski upravljač. Na prednjoj strani uređaja nalaze se tipka za paljenje, selektor ulaza, potenciometar za određivanje glasnoće, te predočnik koji pokazuje osnovne informacije o aktivnom ulazu i glasnoći.
Pomalo je skromnih dimenzija, no za bazičnu funkciju koju obavlja dovoljno je čitljiv i informativan. Sa stražnje strane se nalazi 6 pozlaćenih nebalansiranih analognih ulaza, te po jedan balansirani i USB kao i 3 izlaza (1 rec-out i 2xpre-out,). Tu su i zvučnički terminali i konačno, IEC priključak za strujni kabel. Dakle razmjerno standardno , no ipak dovoljno komforno i funkcionalno za potrebe većine korisnika. DAC opcija i veliki broj ulaza i izlaza plediraju zadovoljiti i audiofile s većim brojem komponenata u sustavu, pa i one koje žele koristi H100 isključivo kao pretpojačalo. U unutrašnjosti uređaja prema očekivanju dominira snažan toroidni transformator uz obilnu sekciju napajačkih kondenzatora. Hegel se odlučio za korištenje po dva para tranzistora na izlazu (Toshiba SC 5200), visokokvalitetne releje pozlaćenih kontakata za prebacivanje aktivnih ulaza, te nekoliko inženjerskih rješenja koja sklop čine pomalo drugačijim od sličnih konstrukcija.
Tehnologija „Dual Power“ eliminira problem koji se javlja u konstrukcijama koje koriste isto napajanje za uvijek kritične ulazne sklopove, naponske stupnjeve kao i za izlazni stupanj pojačala. Izbjegavanjem njihove interakcije na toj razini uz pomoć zasebnih izlaza na transformatoru inženjeri tvrtke smatraju da pojačalo može profitirati manjim THD-om, te dobicima u dinamičkom opsegu. Kako bi rezultati bili još izrazitiji pomaže i „Dual Amp“ tehnologija koja fizički razdvaja naponski od strujnog dijela amplifikacije čim se izbjegava feedback prema primarnom stupnju pojačanja. No, tu još nije kraj nastojanjima da se iz sklopova izvuče maksimum. „Sound Engine“ tehnologija brine se za protok signala preko tranzistora. Kako pojačalo operira u „AB“ klasi, pokušalo se doskočiti preslušavanju i distorzijama uzrokovanima standardnim radom tranzistora u odabranoj klasi.
Ukratko, nastojalo se maksimalno iskoristi sve prednosti rada u „AB“ klasi kao što su manja potrošnja i zagrijavanje, a zvukom se približiti kvalitetama „A“ klase. Za taj cilj bilo je potrebno eliminirati distorzije i sve neželjene harmonike osim drugog i trećeg za što su zaduženi posebni sklopovi za korekciju. Unutar tehnologije Hegel ne koristi globalni negativni feedback, već “feed forward“ tehnologiju za redukciju intermodularne distorzije koju smatraju jednim od krucijalnih problema u konstrukciji pojačala, no zadržavajući damping faktor na željenoj razini. Uključivanjem pojačala glasnoća se penje na trećinu kako bi se zaštitili zvučnici, a primarni ulaz je balansirani što H100 detektira automatski.
Za kraj ovog malog tehničkog krokija testiranog pojačala recimo da ga s njegovih petnaestak kilograma težine, vrlo umjerenim grijanjem i potpuno neutralnim dizajnom nije problem odgovarajuće smjestiti, no spomenimo da H100 mnogo bolje reagira na drvenu, no na mramornu podlogu i mnogo mu znači kvalitetan strujni kabel. U toku testiranja CD/SACD reproduktor bio je istim tipom interkonekcijskog kabela u balansiranoj, te RCA varijanti spojen na pojačalo. XLR opcija dala je ukupno bolje rezultate pa je slušni test koji slijedi u cijelosti obavljen pri takvoj konekciji.
Slušni test
Prije ovog testa imao sam prigodu poslušati nekoliko Hegel komponenta izvan okruženja vlastite slušaonice i bez pomoći komponenta koje već duže vrijeme čine sustav za test. Rezultati tih površnih preslušavanja bili su pomalo različiti ovisno od pratećeg sustava, no osjećaj neutralnosti, prozračnosti i zanimljive prostorne projekcije bio je gotovo obligatan dojam koji me otpraćao s gotovo svakog druženja s uređajima (pojačalima) tvrtke. Jedva sam stoga dočekao prigodu da u poznatom okruženju isprobam pojačalo, odmah po uključenju pristupio testiranju i nisam se dobro proveo. Zvuk koji je dopirao iz zvučnika nije bio na razini koju sam očekivao i tek nakon sat vremena po uključivanju u struju, sustav je počeo dobivati očekivane konture.
Zanimljivo je da nakon tog inicijalnog perioda više nije bilo potrebno koristiti duže periode pripreme nakon paljenja pojačala. Slijedećih dana bilo je dovoljno slušati uređaj nekoliko minuta kako bi počeo otkrivati pun potencijal. Za početak recimo da se H100 nametnuo u sustavu i pokazao da posjeduje dovoljno snage za kontrolu zvučnika i na većim glasnoćama. Slušajući zanimljiv komorni sastav Chrisa Brubecka (Concord Chamber Music Society/RR 122) na površinu su počele lagano prominirati krucijalne kvalitete amplifikacije u koje se u prvom redu moraju ubrojiti naglašena neutralnost, fina gradacija mikrodinamičkih detalja po cijelom spektru, te prvorazredna dubinska prostorna perspektiva. Uz to treba spomenuti da je pojačalo je i vrlo brzo, tranzijentno i izvanredno fluidno što je jasno vidljivo u međuigri violine sa ostalim instrumentima. Timbar instrumenta bio je iznenađujuće precizan, a kroz cijeli predložak sustav je pokazivao i prirodno istitravanje.
Instrumenti glazbenika u većim sastavima (Scottish Chamber Orchestra/Mozart/Requiem/Linn Recordongs), demonstrirali su vrlo preciznu separaciju i bili projicirani u realnom volumenu, no u zahtjevnijim trenucima njihove konture su se pomalo otapale, gubile oštre i potpuno jasne rubove, te posljedično postajali znatno manje vidljivijeg tijela unutar grupe glazbenika. Timbar instrumenata, prostorna projekcija i uniformnost zvučne slike u takvim trenucima nisu bili znatnije narušeni. Amplifikacija je pokazala dovoljan elasticitet i sposobnost baratanja i kompenzacije pritiska koji ima kapacitet ukrotiti dinamičke skokove tako da isti nisu znatnije poremetili ukupni sonični ili emocionalni dojam reproducirane glazbe.
Pojačalo je moguće odvesti i dalje pa tako na slušaču iritantnim glasnoćama s dinamički zahtjevnim glazbenim materijalom uređaj dolazi na rub snage gdje se znatnije redefiniraju njegove krucijalne sonične odrednice. No, u praksi potvrđenoj kroz nekoliko tjedana testiranja pokazalo se da je H100 dovoljno snažan i s dovoljnim rezervama struje koje osiguravaju besprijekornu suradnju sa zvučnicima osrednje osjetljivosti, te njihovu kvalitetnu kontrolu. Korištena snimka odlična je osnova i za nekoliko riječi o rekreaciji prostora koju je sustav ponudio s novom amplifikacijom.
Dubinska perspektiva je najsnažniji adut pojačala u tom segmentu i u svojoj cjenovnoj klasi predstavlja referencu. Nedostajalo je samo još nekoliko finih prijelaza prema zatvaranju u dubinu prostora i mogli bismo govoriti o apsolutnoj kvaliteti. Visinska perspektiva je također vidljiva i kod boljih snimaka i naglašena dok je prostor u širinu na prvo slušanje nešto malo sužen. Njegovi rubovi dodiruju vanjsku stranu zvučničkih kutija, no prilikom slušanja većih sastava isti se širi prema dubini pozornice uz samo malo nejasne rubove, tako da rubni glazbenici ponekad ostaju uskraćeni za vlasti prostor i potpuno jasnu perspektivu koju posjeduju njihovi susjedni kolege.
Saksofonski virtuoz Colin Stetson (Judges/Constellation), na čiju glazbu treba ukazati gotovo svakom ljubitelju malo slobodnijeg jazz muziciranja zazvučao je svježe, snažno i angažirano i na ovom mjestu H100 je u prvi plan isturio svoju sposobnost da glazbu amplificira na način da do zvučnika dolazi u svom integralnom obliku bez natruha sjeckanja ili drugih mehaničkih opstrukcija koje bi znatnije utjecale na njezinu prirodnu protočnost ili fluidnost. Na ovom mjestu Hegelu i njihovom inženjerskom teamu pišem najviše ocjene i polako razumijem gotovo unisone pohvale njihovim uređajima. Henry Grimes Trio (The Call/ESP Disk), trebao je služiti za maleni odmor od kritičkog dijela testiranja.
Radi se o izvanrednoj glazbi, no sam snimak nisam smatrao reprezentativnim za daljnju opservaciju testiranog pojačala. No, ipak i takve snimke H100 je upozorio na još najmanje dvije karakteristike koje zainteresiranima mogu biti od značaja prilikom izbora nove amplifikacije. Već smo na početku slušnog testa ukazali na neutralnost kao na jednu velikih kvaliteta pojačala. U ovom dijelu taj termin ipak treba malo pojasniti , ali i proširiti njegovo značenje. H100 doista nema neki dio spektra na koji prilikom reprodukcije izrazitije naglašava. No unutar srednjotonskog dijela spektra ipak se nalazi malo topline i eufonije koja se obično snažnije osjeća prilikom slušanja manje kvalitetnih snimaka.
Ta mrvica ugode pomaže starijim snimkama da malo snažnije privuku slušača, ali i ne ometaju u reprodukciji glazbe. U univerzalnom pojačalu koje ima za ulogu povezati cijeli glazbeni sustav i reproducirati razne vrste glazbe u svakom pogledu odlična karakteristike zbog koje će mnogi posegnuti slušanjem modela H100. Slične snimke jazz i rock glazbe kao ona John Coltranea (Coltrane and Ecric Dolphy/The unissued German Concert), bez obzira na upitnost njihove kvalitete bile su reproducirane mirno, prirodno i s mrvicom ugode. Čak i na većim glasnoćama slika je ostajala koherentna s fino oslikanim prostorom i položajem glazbenika. Bas područje je unutar spektra bilo odlično uklopljeno, živahno i vrlo solidne dubine. Unutar tog segmenta zvučne slike jano su se razabirali detalji, a njegova brzina i fokusiranost pružala je odličnu dozu uvjerljivosti i zanimljivosti u trenucima kad se fokus događaja preselio u donji dio spektra.
Nasuprot njemu, visokotonski spektar se može opisati tranzijentnim, bogatim, a od vrhunskih uređaja dijeli ga samo lagana zaobljenosti rubova najviših detalja i njihovo skromnije sjenčanje. Jasno je to vidljivo na već pomalo uobičajenoj snimci violine (Salvatore Accardo/ Le quattro stagioni), gdje jasno vidljivi detalji ponekad ostaju pomalo blijedi i bez krajnje eksplozivnosti i lagano zatvoreni pri samom kraju istitravanja. Naravno da se u ovakvim trenucima treba vratiti u stvarnost i ponovno pogledati u koju kategoriju cijene spada H100, no s druge strane kvalitetnu amplifikaciju kakva je ova na testu i nije bez rezona podvrgnuti znatno višem kriteriju i ustanoviti što zapravo moramo nadoplatiti u višoj klasi.
Zbog toga nisam bio milosrdan prema Hegelu, jer se njegov potencijal, promatrajući ga samo kroz kriterije klase i ne može potpuno realno opisati. Mislim da se isplatilo. Za kraj treba ponešto reći i o ugrađenoj USB DAC opciji. Njezin limit u smislu prihvaćanja isključivo 16 bitnih snimaka i nije poseban problem. Većina snimaka koju sam isprobao pokazala je da ugrađena kartica uopće nije značajnije inferiorna vanjskom DAC-u. Naravno u direktnom sučeljavanju moglo bi joj se pronaći nedostataka, no njezina prisutnost u klasičnom integriranom pojačalu toliko mi je simpatičan, ali i praktičan dodatak osnovnom uređaju da gotovo i nema potrebe za detaljnom analizom njezinih mogućnosti. Recimo da je sonično dovoljno sposobna da slušaču koji nije primarno vezan za PC kao izvor zvuka može biti i trajno rješenje. Za one drugačijih preferencija tu su uvijek druge opcije u smislu samostalnih vanjskih konvertera.
Zaključak
Integrirana pojačala, iako uvijek donekle u sjeni kombinacija prepojačala i izlaza već mnogo godina predstavljaju primarni izbor amplifikacije u sustavima mnogih audiofila. Istina je da se osnovni koncept u konstruiranju takvih sklopova i nije znatno mijenjao tokom prošlih godina, no proizvođači ipak pronalaze načine kako osvježiti ili poboljšati svoje konstrukcije. H100 je primjer pojačala koje integracijom sa DAC karticom, ali i nizom tehničkih rješenja predstavlja moderan i komforan odgovor na gotovo svako pitanje koje sa tehničke strane može postaviti zahtjevniji audiofil.
Sa druge strane Hegel se potrudio izgraditi dinamično, neutralno, brzo i dovoljno autoritativno pojačalo koje će vjerujem odgovarati širem spektru priključenih zvučnika, odnosno izvora zvuka. U tom smislu, ali zaslužuje vrlo ozbiljnu preporuku.
Sustav u kojem obavljeno testiranje
Izvori zvuka:
CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE,
High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 16
Logitech squeezebox 3i
Amplifikacija:
Pre: EAR 868L,TVC Sowter
Power: Pass Os, EAR 890,ASV Šebart 300B
Zvučnici:Beta Systems C2
Kabeli
Zvučnički: Wire World Eclipse 3+
Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA,
Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, USB samogradnja
Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja
Dio glazbe za testiranje
Concord Chamber Music Society,Brubeck,Gandolfi,Foss (Reference Recordings) CD
Scottish Chamber Orchestra,Mozart-Requiem (Linn Records) CD/SACD
Henry Grimes Trio, The Call (ESP Disk) CD
Colin Stetson, New History Warfare Vol. 2: Judges (Constellation Records) CD
Salvatore Accardo,Le Quattro Stagioni (Philips XRCD) CD
Chamber Trio, O Leary,Maneri,Shipp (Leo Records) 16/44 CD Rip
| KARAKTERISTIKE | |
| Izlazna snaga | 2x120W/8 ohma, 2×220/4 ohma |
| Minimalni otpor | Zvučnici do 2 ohma |
| Frekvencijski raspon | 20 Hz-20kHz (manje od +/- 0,1 % devijacije) |
| Signal/Šum | više od 100dB |
| Preslušavanje | manje od -100dB |
| Distorzija | mane od 0,007% pri 50W 8ohma, 1kHz |
| Intermodulacija | manje od 0,01% (19 kHz + 20 kHz) |
| Damping | više od 100 |
| Daljinski upravljač | Aluminij (Philips RC-5 kompatibilan) |
| Dimenzije všd | 10x33x40 cm |
| Težina | 16 kg zapakiran |
| Cijena | 19.370 kn |
| Distributer | HD-INFO, tel. 01/239 55 84 |