Kad pogledate ovaj SACD player, shvatite da minimalističkije ne može – em je displej minimaliziran dimenzijama i informacijama, em bez daljinskog teško ćete moći upravljati playerom jer na prednjoj se ploči nalaze samo tipke za paljenje uređaja, otvaranje i zatvaranje ladice i pokretanje i zaustavljanje diska. Stražnja strana isto tako nije raskošna – analogni i digitalni RCA izlaz te mrežni IEC konektor. Ni integrirano pojačalo nije puno raskošnije i na prednjoj strani ima samo kontrolu glasnoće, izbornik ulaza i tipku direktnog ulaza te izlaz za slušalice. Svim ostalim se (npr. balansom i bojom tona), kao i kod SACD playera, upravlja putem, za ovu klasu potpuno neuobičajenih, aluminjiskih daljinskih upravljača. Zato su u Pioneeru više pažnje posvetili unutrašnjosti i prepustili audiofilske i kritične po zvuk elemente sklopa, u ruke londonskog AIR Studio Sounda koji je doradio uređaje.
AIR Studio osnovao je Sir George Martin, legendarni producent Beatlesa. AIR Studio osnovan je 1969. godine u Londonu i danas predstavlja kompleks za snimanje – svojevrsno mjerilo snimanja zvuka – s posebno prilagođenim studijima za snimanje filmske, pop, rock i klasične glazbe.


Pioneerov dvojac smjestili smo u, cijenom odgovarajuće okruženje – povezavši ih međusobno Wireworld Equinox 6 interkonektom, a s MG 12SE zvučnicima putem Xindak FS-1 kabela. Mrežni kabeli bili su pristupačni Wireworld Stratus 5.
Zvuk
Preslušavajući nekoliko SACD diskova koji su nam bili na raspolaganju krenuli smo sa slušanjem CD slojeva. Pa tako na disku Akiko CD sloj zvuči detaljno i dosta svježe, a posebice su ugodni visoki tonovi s dobrom ekstenzijom. Zanimljivo je kako je sustav vrlo informativan i, što je još važnije, zvuči ujednačeno po cijelom opsegu i u svim bitnim parametrima. Tako bas područje uopće ne pati od nedostatka težine iako ne možemo reći da se po definiciji i težini može mjeriti s tri puta skupljom referencom (Exposure pretpojačalo i monoblokovi). Doduše, sitne nepodopštine u basu u vidu smanjene kontrole i sklonosti plutanju su naznačene iako ne i prevladavajuće, ali je zgodno što ne smetaju i bas je dobro uklopljen sa srednjotonskim područjem. Ono pak nije spektakularno, ali je dovoljno informativno, detaljno i prije svega ugodno da ne ometa opušteno slušanje. Ženski vokal je malo potisnut i samozatajan, ali zato korektan i lišen neugodnih sibilanata. Ovdje valja naglasiti da isključivanjem Legato link filtera zvuk postaje oštriji, napadniji, agresivniji i naoko detaljniji, a slušatelj počinje strepiti što mu donosi slijedeći takt. Preporuka je slušati Legato link filter.
Prebacivanje na SACD sloj istog diska, a za što treba pričekati desetak sekundi, bilo kakvu raspravu o odnosima CD i SACD zapisa čini izlišnom. Očito je koje su prednosti DSD zapisa: cjelokupno gledajući zvuk je smireniji, lagodnije se rasprostire prostorijom te je pojedini instrument bolje definiran i preciznije razrađen. Posebice je to očito u reprodukciji basa koji je sad istovremeno i zaobljeniji i čvršći, ali i prirodniji, dok je srednjotonsko područje realističnije, mekše, detaljnije i uvjerljivije. Slično je i s vokalom koji je prirodniji i istureniji, a visokotonsko područje naoko je manje iskričavo, ali toliko prirodnije i detaljnije, i samim tim slušljivije, da se čovjek pita što se to događa s ljudima da ne prihvaćaju DSD zapis u većoj mjeri (nego naprotiv, osakaćene stiješnjene formate poput MP3). SACD sloj u svakom slučaju pobjeđuje. Na CD sloju, rekreacija prostora nije jača strana Pioneera, iako se stvari dosta poboljšavaju na SACD-u, tako da je osjećaj dubine i širine (visinskoj dimenziji više doprinose magneplanari nego Pioneerova kombinacija) kudikamo raskošniji i pompozniji.

Kod izvrsno snimljenih CD-ova poput L. Erstranda na vidjelo dolaze dva ograničenja – jedno samog red book formata, a drugo Pioneerove kombinacije koja se teško nosi s gomilom odlično zapisanih informacija na disku. To se očitava u smanjenoj rezoluciji vsokotonskog područja, nešto manjem doživljaju prirodnosti te slabijoj ekstenziji. Međutim, glazba je i dalje lako slušljiva samo što nije tako prozračna, podatna i meka kao kod višestruko skupljih uređaja ili pak kod SACD sloja. Doduše, visokotonsko područje moglo bi biti malo manje metalno i prirodnije, mekše, a li zaboga, govorimo o uređajima koji zajedno koštaju kao skuplji par zvučničkih kabela ili 50-ak diskova.
Zaključak
Slično kao i ranije spomenuta Marantzova kombinacija i Pioneerove šestice mogu poslužiti kao ulaznica u svijet hi-fi-a, za male novce. Pravih mana kombo niti nema, osim možda iritantno sporog učitavanja diska ili ne baš kvalitetnih zvučničkih terminala na pojačalu. Sve ostalo je i više nego dobro a sam player poslužit će i kao odličan marketing mogućnosti DSD visokorazlučivog zapisa. Pridodajte njihovoj cijeni još četiri tisuće kuna za zvučnike i jeftino ožičenje i za desetak tisuća kuna imate sustav kakvog samo poželjeti možete. Nakon što probate ovu kombinaciju zacijelo ćete željeti još.
Pioneer D-D6MK2-K SACD player
Dimenzije: 420 x 100 x 340mm
Masa: 4,5 kg
Cijena: 3000 kn
Pioneer A-A6MK2 integrirano pojačalo
Dimenzije: 420 x 100 x 359 mm
Masa: 10 kg
Cijena: 3.000 kn
INFO: Helikop d.o.o., tel. 01/23 14 555, www.helikop.hr
Popis glazbe:
Akiko Mood – Indigo (Verve), 2004.
Keiko Lee – Who’s Screamin’ (Sony), 2004.
Eva Cassidy – Live at the Blues Alley, (G2), 1998.
Lars Erstrand – Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3)
Milt Jackson Meets the Clayton-Hamilton Jazz Orchestra – Explosive! (Qwest/WB)
Chris Thomas King – The Roots (21st Century Blues Records), 2003.
Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997.
Sustav:
CD player: Exposure 3010s
Pojačalo: Exposure 3010s2 pretpojačalo i monoblokovi
Zvučnici: Magneplanar MG12SE
Interkonekcijski kabeli: Kimber PBJ, Wireworld Equinox 6
Zvučnički kabel: Xindak FS-1
Mrežni kabeli: Wireworld Stratus V i 5-2 i Aurora 5-2
Rondo stalak