Entuzijasti, mladi filmaši kojima su VDSLRi sa x objektiva cjenovno još uvijek izvan dosega te ljubitelji nove tehnologije neće pogriješiti odabirom HDC-SDT750. Ovo je prva Full HD kamera s mogućnošću 3D videa dostupna komercijalnom tržištu i općenito vrlo ozbiljan uređaj za snimanje
Sto dvadeset godina nakon prvih eksperimenata te pedeset i kusur od zlatne ere u Hollywoodu, 3D film se dosad najuvjerljivije vraća na velika platna. Avatar je prije točno godinu dana na box officeu to potvrdio ostvarivši povijesno rekordne prihode od prodanih ulaznica. No za razliku od predstava isključivo namijenjenih kinima, ovaj put 3D pokret namjerava postići nešto dosta više. Pojavom 3D sposobnih LCD i plazma HD televizija, distributeri TV signala su se uključili u višedimenzionalnu (r)evoluciju. Od 2008. godine, sadržaj u Japanu se osim klasično, emitira i u 3D verziji. Australija je u svibnju premijerno prikazala nogometnu utakmicu u 3D, a Velika Britanija je svoj program predstavila još u travnju. Rusija, Brazil, Južna Koreja, svi slijede primjer. H.264 video kod, industrijski standard koji se nalazi u skoro svakoj HD kameri recenziranoj unazad dvije godine u ovom časopisu, u studenom 2009. je prošao nadogradnju Multiview Video Coding mogućnosti koja između ostalog omogućuje kompresiju stereoskopskog 3D videa. Industrija video igara također ne sjedi prekriženih ruku. Nintendo u ožujku lansira prijenosnu 3D konzolu Nintendo 3DS, sve velike igre za PS3 koje izlaze u 2011. biti će u 3D verziji, a osobna računala podržavaju 3D igranje još od 2008. Fuji već neko vrijeme u ponudi ima kompaktni 3D digitalac, dok foto zajednica u kratko vremena bilježi povećan broj plugin-ova namijenjenih 3D fotografiji. Za kraj ovog uvoda, vratimo se u Hollywood. Po pojedinom filmu personalizirane, visoko sofisticirane 3D konfiguracije 35mm i HD kamera, koriste se već nekoliko godina na visokobudžetnim produkcijama.
Nezavisna zajednica uključila se u pokret spajanjem dviju jeftinijih kamera u stereoskopsku 3D kameru, no ne bez savladavanja tehničkih prepreka poput sinkronizacije vremenskog koda te simultane kontrole parametara snimke. Panasonic je početkom ove godine prvi predstavio integrirano rješenje gdje se u kućištu jedne kamere nalaze dva potpuno odvojena, ali potpuno sinkronizirana sustava za snimanje. Dostupan od ove jeseni za cijenu od 21 tisuće dolara, AG-3DA1 je uređaj ciljano namijenjen nezavisnoj, ali profesionalnoj produkciji. No isti proizvođač je prvi i komercijalnom tržištu predstavio FullHD kameru s mogućnošću snimanja 3D videa koju u ovom broju imamo na testu. HDC-SDT750 je najjača kamera u klasi neprofesionalnih proizvoda Panasonicove ponude te bi s cijenom od 11.000 kuna morala puno toga opravdati na testu.
Tehnički opis
3D video se postiže snimanjem iste scene iz dva malo različita kuta, po uzoru na ljudski vizualni sustav. Za razliku od profesionalne verzije Panasonic 3D kamere kod koje su dvije leće integrirane sa tijelom u jedan čvrsti komad, kamera na testu se sastoji od dva fizički odvojiva dijela. Jedan čini klasična samostojeća „2D“ kamera sa svojom optikom, video procesorom i LCD ekranom. Drugi dio kamere predstavlja 3D adapter. Adapter se sastoji od dva objektiva integrirana u kućište koje se montira na kameru za čas posla.
Istražimo prvo što se krije u tijelu kamere. Pomalo retro dizajna, mat sivo kućište s par ukusnih crvenih detalja ugodno i prirodno leži u dlanu. Ovo nije ultra kompaktna niti jako lagana kamera, već svojom težinom kao da unaprijed odaje visoku gustoću funkcionalnosti. Tipke na kućištu su intuitivno poredane nadohvat prsta uz zamjerku da su one na obodu LCD monitora još uvijek preplitke i pretvrde za brzo i jednostavno korištenje kao i kod SD60 modela recenziranog u prošlom broju. Uz poveći LCD od 7,5 cm zadovoljavajuće kvalitete prikaza osjetljiv na dodir, kamera posjeduje i okular. Slika u boji je vrlo sitna te se okular ne može zglobno rotirati, no služi svrsi u nužnim primjenama. Lanac elemenata koji sastavljaju žilu kucavicu ovog uređaja sastoji se od brze širokokutne 12x zoom Leica Dicomar f1.5 leće, 3MOS optičkog senzora s ukupno 9.15Mpix te CrystalPro video procesorom. U konjunkciji s brzom lećom i novim procesorom slike, tehnologija 3MOS optičkih senzora reklamira se preciznom i živolikom reprodukcijom boja po danjem svjetlu te odličnim performansama pri niskim razinama rasvjete. Test je u praksi pokazao da istina i nije daleko od oglasa. HD video koji ova kamera stvara visoke je statičke i dinamičke rezolucije te preciznog prikaza boja i zasićenja. U modu 1080 50p, progresivno bilježenje slika čini osjetnu razliku za snimanje dinamičnih scena, razlučivost je veća od svih dosad testiranih kamera. 27Mbit AVCHD tok podataka koji nastaje, prosječno računalo ne može glatko reproducirati, no Panasonic 42“ 3D plazma televizor na testu nije imao takvih problema. Osim 50i, 50p, postoji i Digital Cinema mod, koji je zapravo 25p pod drugim imenom.
Mladi filmaši će cijeniti ovu mogućnost. U uvjetima slabijeg osvjetljenja kamera postiže jako dobre rezultate. Boje ne gube zasićenje, šum je u vrlo niskim razinama. Čak i uz 18dB pojačanja, metode kompresije videa i redukcije šuma ga drže u niskim razinama uz nekritičan pad u rezoluciji. LED video svjetlo viđeno kod slabijeg modela SD60 ne postoji. SDT750 je kamera s kojom se da ozbiljno raditi. Nakrcani funkcijama i mogućnostima, izbornici su intuitivno dizajnirani i omogućuju brzo mijenjanje bitnih parametara. Vanjski obod leće je moguće rotirati. Tim prstenom može se upravljati fokusom, zoom opcijom, otvorom blende, brzinom okidača te balansom bijele boje.
Kako su to u ozbiljnim primjenama najčešće mijenjani parametri, na kameri su postavljeni tako da ih se prstenom i function tipkom kraj leće u sekundi može adaptirati situaciji. Ovo jako dobro funkcionira. Fokusiranje prstenom lako je izvesti za vrijeme snimanja, a za sigurnost postoji i focus assist opcija. Slijedećem setu parametara pristupa se vrlo brzo putem q.menu tipke ispod LCD-a. Tu su ponuđene opcije većinom preuzete iz profesionalnih kamera; zebra, luminancija i histogram za mjerenje ekspozicije u realnom vremenu, kalibracija razine audia, pomoćne crte za lakšu kompoziciju kadra, timelapse opcija i sl. Dublje u izborniku sakriveno je još pregršt opcija poput bas filter mikrofona, podešavanja detekcije lica, uvjeti pojavljivanja histograma, optimiziranje parametara boje videa itd.. Na vanjskom dijelu kućišta nalazi se cold shoe ulaz na koji se uz kameru priložen nastavak može montirati eksterni mikrofon ili video svjetlo. Kao što i cijena nagoviješta, konfigurabilnost i funkcionalnost koju ova kamera nudi neusporediva je sa bilo kojom HD kamerom dosad recenziranom u ovom časopisu. Iz moda prčkanja kroz desetke parametara u mod gdje autopilot preuzima kontrolu, dolazi se pritiskom jedne tipke na kućištu. Automatsko eksponiranje i fokusiranje rade precizno i brzo.
U slučajevima nagle promjene svjetlosnih uvjeta kao izlaska iz eksterijera u interijer, automatsko namještanje bijele boje moglo bi raditi i brže. Prepoznavanje i adaptivno mijenjanje ekspozicije i fokusa prema označenom licu u kadru funkcionira solidno, uz povremene ispade uz nagle pokrete kamere ili kuta snimanja. Stabilizacija slike je vrhunska. Gledajući unazad materijale s prethodno testiranih kamera u našem magazinu, nema sustava stabilizacije koji se može približiti onome dostupnom u ovoj kameri. Dok smo pregledavali snimke, na trenutke nismo bili sigurni jesmo li snimali sa stativom ili iz ruke. SDT750 na kućištu nosi naljepnicu na kojoj piše da je sposobna slikati 14.2Mpix fotografije. Krivo je misliti kako je to hardverski moguće. Kako je čip velik 3×3.05=9.15 Mpix, sve iznad toga je softverska interpolacija. Na testu se pokazalo kako je reprodukcija boja točna, dok je oštrina slike ispod standarda kompaktnih digitalaca. Bljeskalica i lampica za autofokus po noći, nalaze se oko leće, dok izbornik za fotografiranje također nudi pozamašan broj opcija; od biranja scena snimanja do potpune manualne kontrole nad skoro svim parametrima slike.
3D
Konačno, testirali smo i najneobičniju mogućnost ove kamere, mogućnost snimanja 3D videa. Nakon postavljanja adaptera na kameru koja automatski detektira 3D nastavak, uz jednostavne upute na ekranu treba kalibrirati uparene objektive. Minutu kasnije, kamera je spremna za snimanje. Većina opcija iz izbornika odmah postaje nedostupno. Manualni mod više ne postoji, fokus i zoom postaju fiksni kako adapter sada postaje oko, to jest, oči kamere. Fotografiranje je nemoguće, a format videa je fiksan i nepromjenjiv. Kamera radi u potpuno ogoljenom modu. Rezolucija videa pada na pola one u FullHD. 1920×1080 video je sada sastavljen od dviju traka horizontalno smještenih jedna uz drugu, svaka iz jednog kuta pojedine leće konverzijskog adaptera.
Kasnije će te trake 3D televizija postaviti jednu preko druge, format iz kojeg će, uz sinkroniziranu komunikaciju sa TV prijamnikom, posebne naočale izgraditi 3D iluziju. Snimanje 3D videa tehnika je koja se još uvijek razvija te za sobom ostavlja podijeljena mišljenja većinom oko jednog fundamentalnog pitanja; „Kako ta treća dimenzija doprinosu umjetničkoj vrijednosti nekog djela?“. Na to pitanje nezahvalno je davati lakomislene odgovore. Ali ono što jest neosporivo; znalački komponiran kadar vješto snimljen u 3D tehnici u publici izaziva reakciju divljenja. Da li je to početna fascinacija koja će se navikom razvodniti, vrijeme će pokazati. Vratimo se testu. Uz SDT750 isporučeni su kratki naputci kojih se dobro pridržavati pri stvaranju 3D sadržaja. Tiču se smanjene dinamičke rezolucije što uvjetuje smirenije kadrove ili stativ, te bitnije, preporučene udaljenosti subjekta pri snimanju u 3D. One su u rasponu od 1.2 – 4m. Na testu smo snimili više desetaka scena s kadrovima iz raznih udaljenosti i različitih rakursa. Po završetku snimanja, SD kartica iz kamere ubačena je u SD utor Panasonic 3D 42“ plazme, upalili smo naočale s aktivnim okidačem istog proizvođača te nestrpljivo čekali rezultate. Kad odjednom, na ekranu se pojavi Novi Zagreb u tri dimenzije. Efekt je tu. Ukoliko se subjekt snima u preporučenim granicama udaljenosti od objektiva, dubina kadra je neosporiva. Udaljenosti veće od 4m teže dvodimenzionalnosti, a manje od 1,2m, iako izraženog efekta trodimenzionalne dubine, izlaze van fokusa te umaraju oko. Kamera za jednaku ekspoziciju zahtjeva više svjetla zbog gubitaka na adapteru.
Zaključak
Panasonic HDC-SDT750 je „najsposobnija“ kamera dosad recenzirana u ovom časopisu. Visoka statička, ali i dinamička rezolucija videa, 50i, 50p i 25p modovi snimanja, manualna kontrola uz profesionalne pomoćne funkcije poput zebra nivoa i histograma, te vrhunska stabilizacija slike, dovoljni su razlozi za proglasiti ovu kameru uspjehom. Ovo je kompaktna HD kamera s kojom se da ozbiljno raditi. Jednostavan automatski mod snimanja, dobre performanse pri niskim razinama rasvjete te brzo rukovanje izbornicima nakrcanim opcijama, hvale su vrijedni atributi. Uz cijenu 11.000kn, kameru je teško preporučiti povremenim hobistima. Oni bi se trebali zadovoljiti pristupačnijim kamerama recenziranim u prethodnim brojevima. Entuzijasti, mladi filmaši kojima su VDSLRi sa x objektiva cjenovno još uvijek izvan dosega te ljubitelji nove tehnologije neće pogriješiti odabirom HDC-SDT750. Ovo je prva Full HD kamera sa mogućnošću 3D videa dostupna komercijalnom tržištu. Iako u premijernoj iteraciji koja za sobom povlači određene kompromise, implementacija tehnologije je uspješna te je treća dimenzija bez sumnje prisutna u snimljenom sadržaju. S nestrpljenjem čekamo odgovor konkurencije!
OKVIR
Na čemu smo gledali?
3D video snimljen kamerom gledali smo na Panasonic 42“ 3D ___ plazma televiziji koristeći Panasonic Active Shutter naočale. Video je moguće gledati umetnuvši SD karticu direktno u utor na televiziji te HDMI ili AV linkom ravno iz kamere. Također, koristeći Panasonic 3D Blu Ray ____ player, isti 3D sadržaj smo gledali snimivši ga preko isporučenog programa za PC na klasičan DVD.
PANASONIC HDC-SDT750
Senzor: 1/4.1“ MOS x3, 7.59Mpix (efektivno za 16:9 video)
Objektiv: 35.0 – 420 mm, 12x optički zoom, 18x intelligent zoom, f1.5 – f2.8
Stabilizacija slike: Hybrid OIS (optička + elektronička)
LCD: 3.0“, 230,400 piksela
Manualna Kontrola: rotirajući prsten na objektivu, fokus + focus assist, blenda, brzina okidača, balans bijele, audio nivo mikrofona, oštrina i zasićenost videa
Video: 3D video 1080/50i @17Mbps, 2D video 1080/50p @27Mbps, 1080/50i @17Mbps, 1080/25p @17Mbps
Istaknute mogućnosti: intervalno snimanje, prepoznavanje lica, histogram, zebra uzorak, luminancija, frekvencijski filteri za audio
Foto: 14.2Mpix sa soft. interpolacijom, 7.89Mpix hardverski moguće (u 3:2 formatu, manje za 4:3 i 16:9), AF pomoćna lampica, bljeskalica
Audio: Dolby Digital 5.1ch, Zoom/Focus mikrofon opcije
Medij snimanja: SD/SDHC/SDXC
Standardi komunikacije: USB 2.0, AV Multi, HDMI, Cold Shoe accessory adapter, mikrofon utor, slušalice utor
Trajanje baterije: 107min
Dimenzije, masa: 66 x 69 x 138, 375g (+ 195g 3D adapter)
Cijena: 11.000 kn
INFO: www.panasonic.hr
+
-3D video, dinamička rezolucija u 50p modu
-precizna reprodukcija boja
-hibridna stabilizacija slike
-performanse pri slabom svjetlu
-brzo rukovanje manualnim kontrolama
-pregršt dostupnih funkcija
–
– cijena
-kvaliteta fotografija
-ograničenja u 3D videu
| OCJENA | |
| Ergonomija i sučelje: | 14 / 15 |
| Video performanse: | 38 / 40 |
| Manualna kontrola: | 10 / 10 |
| Dodatne mogućnosti: | 14 / 15 |
| Cijena/kvaliteta: | 16 / 20 |
| Ukupno: | 92 / 100 |