Audio Technica je sigurno jedan od najstarijih i širem tržištu najpoznatijih proizvođača zvučnica (osnovani 1962), uz podjednako poznate Ortofon (1918), Grado (1953) i na žalost za zvučnice umirovljeni Shure (1925). S dugogodišnjim radom i istraživanjima stiže i iskustvo, a gdje se ono najbolje vidi nego na mogućnosti ponude najboljih mogućih zvučnica po pristupačnim cijenama, gdje je to u stvari najteže.
Pažnju su mi tako privukle dvije Audio Technica zvučnice približne cijene, iz različitih AT serija zvučnica u ponudi, a obje s vrlo prestižnim i kvalitetnim upotrijebljenim vrstama igle u odnosu na cijenu.
Preslušali smo dvije Audio Technica zvučnice približne cijene, iz različitih AT serija zvučnica u ponudi, i obje s vrlo prestižnim i kvalitetnim vrstama igle u odnosu na cijenu
Audio-Technica AT-VM95SH ($199) je zvučnica nove generacije, zamjena za staru AT95E (dizajn koji vuče korijene još s kraja 70-tih), s modularnom ponudom igli od obične sferične pa sve do subjekta ovog testa, Shibata igle. Shibata je igla razvijena u vrijeme CD-4 kvadrofonije iz 1974-76, kada je signal stražnjih kanala (u JVC CD-4 formatu) moduliran (urezan) na ploču u rasponu od 20-40 kHz i normalne eliptičke igle to nisu mogle reproducirati, ili su ga prebrzo uništavale u brazdi nakon više slušanja. Shibata dijamantni vrh je specijalno obrađen tako da su stranice igle u vertikalnom kontaktu s brazdom na puno većoj površini, što smanjuje habanje ploče, a istovremeno je horizontalni radijus sa strane vrlo mali tako da igle bolje prati sitne visokofrekvencijske modulacije, posebno na kraju ploče gdje je to najteže zbog najveće relativne brzine igle prilikom praćenja amplitudnih promjena u samoj brazdi (brazda je po dužini više zgusnuta na kraju ploče, a iste širine, pa su kutevi promjene nagliji). Novi dizajn zvučnice vidljiv je i po šarafima koji idu direktno u tijelo zvučnice, što značajno olakšava montiranje na ručku jer nema pimplanja sa sićušnim maticama ispod zvučnice.
AT-540ML ($249) je pak nastavak razvoja stare serije dvo-magnetnih AT zvučnica (što se vidi po nedostatku urezanog navoja na tijelu zvučnice pa se treba patiti sa sitnim maticama), ali je u najboljem izdanju isporučena s MicroLine profilom igle, novijom evolucijom Shibata i takozvanih “line contact“ profila, gdje se uz pomoć računala i laserskih rezača prilikom proizvodnje oblik igle nastoji što više približiti obliku oštre rezačke igle koji se koristi prilikom rezanja brazdi na ploči (a da to i dalje bude dizajn prikladan za slušanje ploča). Linijski kontakt igle u brazdi je maksimalno povećan, a radijus praćenja brazde maksimalno smanjen. Interesantno je da su u Audio Technica liniji (kod VM95 serije) Shibate skuplje od Microline, kod većine proizvođača je obrnuto. Zamjenska igla kod ove zvučnice ima oznaku VMN40ML.
Prednosti naprednih i sofisticiranih oblika igle teoretski se najviše vide u reprodukciji visokih tonova, posebno sibilanata, i kvaliteti praćenja (trackinga) brazde, a posebno s manje izobličenja na kraju strane ploče, gdje je to za iglu i zvučnicu najteže. Za potpuni uspjeh treba te osobine uklopiti u muzikalni i balansirani zvuk konačnog proizvoda (zvučnice), i u tome je Audio Technica dosta dobro uspjela. Obje ove zvučnice su kao stvorene za ljubitelje čistih i neizobličenih visokih tonova s bilo koje ploče, uz rutinski besprijekorni tracking na normalnim i audiofilskim pločama, ali isto tako i na najgorim mučenjima od ploča koje sam mogao iskopati u smislu sibilanata i preglasnog otiska u visokim tonovima. Ono što bi manje-više spotaklo većinu dobrih zvučnica na takvim užasnim pločama (osim Shure V15 i M95 serije s originalnim iglama, i nekim prethodnim ML verzijama AT zvučnica), ove AT zvučnice prolaze skoro bez problema. Pritom su dosta fleksibilne prilikom ugođavanja na ručki, nije toliko zahtjevno kao obično za Shibate i Microline, ali ipak treba voditi računa o azimutu i vertikalnom gaznom kutu, treba biti preciznije nego kod običnih igli (igla strogo okomita na ploču kad se gleda od naprijed, tijelo zvučnice na ručki strogo paralelno s pločom kad se gleda sa strane).
Zvuk
A sada malo o samom zvuku. Prvo VM95SH, ova zvučnica je tonski iznimno neutralna, ništa ne odskače iz spektra tonova, visoki, duboki i srednji tonovi su u savršenoj proporciji što je čini atraktivnom za ljubitelje glazbe s dobro usklađenim sistemima i širokim spektrom ploča i glazbenih ukusa. Najbolja riječ za opisati karakter je sofisticiran, profinjen, s dosta dobrom impresijom dubine prostora i definicijom pojedinih glasova i instrumenata u zvučnoj slici.
Na većini ploča šum vinila je dobro prigušen, tako da zvučnica zvuči “tiho” i uglađeno, možda malo i previše uglađeno što bi joj bila jedina mala zamjerka. Bas je dobro definiran i precizan, ali dinamički malo suzdržan (kao i na ML540ML, izgleda da je to obiteljska karakteristika), srednji su detaljni i bez nekih zamjerki, a visokotonske reprodukcije ne bi se posramila ni znatno skuplja zvučnica. Zvuk činela, vibrafona i percussion instrumenata jako je fino reproduciran, dobro se čuju detalji i bogati metalni prizvuci instrumenata, a duhači su niti preoštri niti premekani, baš kako treba. Ovakav balans zvuka pozitivno reagira na unaprjeđenje HiFi sistema, ne sumnjam da bi se ova zvučnica dobro snašla i u skupljim gramofonima nego što je Rega P6. Komplijansa same igla dosta je velika (veća nego kod VM540), ali oscilacije kantilevera su dobro prigušene, tako da u praksi ne bi trebalo imati problema ni s ručkama srednje mase (stariji gramofoni i oni s promjenjivom glavom na ručki).
Obje su dosta fleksibilne prilikom ugođavanja na ručki
VM540ML zvuči nešto drugačije, najviše u pogledu tonskog balansa, visokotonski dio spektra je malo naglašeniji u odnosu na VM95SH, kao da se pokušalo približiti popularnim očekivanjima zvuka s MC zvučnica. Možda kao rezultat toga, zvučna pozornica čini se širom, a dubina nešto manja, ali ne može se osporiti određena atraktivnost i kompaktnost zvuka u cjelini, kao da su napravili zvučnicu koja će se svidjeti na prvi pogled većini audiofila (u ovom cjenovnom razredu), ako nisu osjetljivi na suptilno i lagano istaknute visoke (a po mom iskustvu većina audiofila nije). Bas reprodukcija je slična kao i kod VM95, ali zbog balansa manje se ističe u zvučnoj slici. Srednjetonski dio je uglavnom miran i uravnotežen, sve do prelaska na visoke, gdje je (ciljana) atraktivnost zvuka podignuta laganim 2-3 dB naglašavanjem tog dijela spektra (od recimo 8 kHz pa na gore), uz kvalitativno sličan zvuk kao i VM95SH.
Tracking je u ekstremnim slučajevima još malo bolji u odnosu na VM95SH, skoro sve ploče zvuče dobro i slušljivo (osim ako su tankog i staklenog zvuka), ali čak i ako ploča ima već istaknute visoke tonove, profinjenost i čistoća reprodukcije visokih tonova sa VM540ML čini to podnošljivim i čak slušljivim (za razliku od zvučnice s istaknutim visokima a koja nema tako dobar tracking). Komplijansa je nešto manja nego kod VM95, a i sama igla i kantilever čine se nekako robusnije i da bi mogli preživjeti dosta grublje korištenje nepažljivih vlasnika.
Usporedbe
Najizravniji konkurent u ovom segmentu sigurno je Ortofon Blue ($260), zvučnica odlične reputacije i česta preporuka. Možda ja nisam najbolja osoba za ocijeniti ovu zvučnicu u kontekstu sadašnjeg tržišta (previše obraćam pažnju na tonsku neutralnost), ali gledajući ostale osobine, ne može se poreći privlačnost zvuka s Ortofon Blue. Prvo se primijeti vrlo jaka razina signala s ove zvučnice, treba osjetno smanjiti glasnoću na pojačalu da bi se došlo do ekvivalentne glasnoće za usporedbu s AT zvučnicama. To može pridonijeti osjećaju dinamike zvuka, i Blue je doista jako dinamična i živahna zvučnica, posebno se to primijeti u basu, koji djeluje dinamičnije i “glasnije” uz još uvijek solidnu definiciju. Prelaskom na srednje, Ortofon je ponovo življeg zvuka, ali s manje profinjenosti u odnosu na AT zvučnice, zvučna slika je općenito nešto zrnatija i grublja, s laganim isticanjem visokotonskog spektra koje počinje nešto niže i zadire u područje gornjih srednjih/donjih visokih (2-4 kHz), tako da su pripadajući tonovi duhačkih instrumenata i sibilanata prisutniji i agresivniji u zvučnoj slici, a i a sami visoki su kvalitativno malo lošiji i manje precizni (ali vjerojatno je to neprimjetno većini korisnika, ako nisu čuli neke druge skuplje zvučnice), kao i sam tracking (mada je nivo trackinga AT zvučnica izuzetno visok pa i nije fer usporedba u širem kontekstu cijene). S druge strane, Blue ima dinamičke kvalitete, energiju u basu i ekspresivnost u srednjim tonovima, a uz dosta prisutne visoke tonove to će se mnogima svidjeti, tako da ovdje usporedba postaje i stvar ukusa.
Vrlo profinjeni zvuk, relativno nekritične za montažu i podešavanje
Iduća usporedba je Grado Gold3 ($260), i opet radi se o potpuno drugačijoj prezentaciji tonske zabilješke s ploče. Grado ima još veću dinamiku i snagu u basu, pun i sočan zvuk s više lepršavim i skoro baršunastim srednjim tonovima, ali i primjetno povučeniji zvuk u visokim tonovima u odnosu na Ortofon Blue i VM540, i neznatno u odnosu na VM95. Tracking u visokim je na nivou Ortofon Blue, i također (kao i Ortofon) lošiji od trackinga obje AT zvučnice. Zvučna pozornica je kod Grado Gold3 vrlo široka i povučena unazad u odnosu na zvučnike, i opet stvar ukusa, nekima će se taj bogatiji i relaksirano detaljan zvuk više svidjeti, a nekima će faliti osjećaj veće prisutnosti visokih tonova, posebno u direktnoj usporedbi sa zvučnicama koje više ističu visokotonski dio spektra. Prelaskom na Grado Opus3 ($275) zvuk prelazi na višu stepenicu u smislu općeg dojma, kohezivan, bogat, skoro raskošan zvuk. Opus ima najveću i najdefiniraniju zvučnu pozornicu, zvuk kao da lebdi u prostoru iza, između i oko zvučnika, uz skoro neutralan tonski balans (vrlo malo otvorenije u gornjim srednjim tonovima). Dinamička ekspresivnost je veća nego kod AT zvučnica, ali je primjetan i specifičan karakter zvuka svojstven Grado zvučnicama s drvenim tijelom, neki to zovu kao da “nema karaktera pa samo instrumenti progovaraju“, a drugi tvrde da te zvučnice svemu daju svoj lepršavi, prostorni, svilenkasto definirani karakter, što je opet stvar ukusa. Iako nešto bolja nego Ortofon Blue, striktno gledano tracking u visokim i dalje ne dostiže nivo AT zvučnica.
S obzirom na to da VM540ML pomalo podsjeća zvukom na MC zvučnice, usporedio sam je s Rega Ania zvučnicom ($795), spojenom na Rega Fono MC pretpojačalo, ali s loadingom spuštenim s tvorničkih 100 Ohm na minimalnih 70 Ohma kako bi se spustili visoki tonovi kojih na tvorničkim postavkama ima po mom mišljenju ipak previše. Sada bolje prilagođena pretpojačalu, Ania je pokazala subjektivno sličnu zvučnu sliku kao i VM540, približno isti tonski balans (suptilno istaknuto visokotonsko područje), ali i nešto bogatiji i puniji (topliji) zvuk, s većim autoritetom, kao što i priliči 3 puta skupljoj zvučnici. Ali, ta razlika na prvi pogled i nije tako velika, subjektivno se to može proglasiti sličnim, tako de se može reći da AT VM540ML pruža dosta dobar faksimil MC zvuka po pristupačnoj cijeni, i bez potrebe za MC pretpojačalom.
Zaključak
Na kraju testa moram reći da sam bio impresioniran razinom trackinga u visokotonskom dijelu spektra kod obje AT zvučnice, i kao rezultat toga profinjenosti zvuka, još više s obzirom na cijenu s kojom se tako napredni profili igle sada mogu nabaviti. U potpunosti su opravdana moja očekivanja prije testa, kad sam vidio specifikacije. Audio Technica je u potpunosti uspjela ponuditi dvije vrlo interesantne zvučnice za ljubitelje super čiste i neizobličene reprodukcije visokih tonova s ploče, s međusobno malo drugačijim zvukom. VM95SH je neutralna, suptilna i nagrađuje nijansirano, pažljivo slušanje, dok je VM540ML atraktivnija zvukom na prvi pogled (a za mnoge ukuse i stalno), pomalo podsjeća na dobru MC zvučnicu i može se vrlo univerzalno preporučiti u kontekstu tržišta i pretežnih današnjih audiofilskih ukusa. Obje zvučnice su vrlo profinjenog zvuka, relativno nekritične za montažu i podešavanje, i dobro će raditi u širokom rasponu sistema. Fali im malo dinamičke ekspresivnosti da bi bile još bolje, ali za ovu cijenu teško se može baš sve postići.
Sustav:
Gramofoni: Rega P6 sa Neo napajanjem i RB-330 ručkom, Sansui SR-636, modificiran sa silomer platformom i izolatorima, Sansui SR-4050 s Acos Lustre GST-1 ručkom, silomer platforma i izolacija, Fluance RT-84, Matovi: Music Hall i Margules, Zvučnice: Ortofon Blue, Grado Gold3 i Opus3, Rega Ania, Gramofonska pretpojačala: Sansui AU-717 phono, MoFi StudioPhono, Music Hall PA 1.2, Interkonekti: Grado Signature Reference, Totem Sinew, Kimber PBJ, Pojačala: Exposure 2010S, s Wireworld Equinox 7 zvučničkim kabelima, Sansui Au-717 s Tara Labs Space & Time TFA Return kabelima, Zvučnici: Rogers Studio 1a, Rogers i Target stalci
Korištena glazba (LP)
Yello – Solid Pleasure, Joe Sample – Spellbound, Sade – Promise i Diamond Life, Dire Straits – Communique i Dire Straits, George Benson & Earl Klugh – Collaboration, George Benson – Take Five, J.J. Cale – Troubadour i Blondie – Blondie”
Tracking testovi: Bruce Cockburn “Dancing in the Dragon’s Jaws”, Mike Oldfield “Crises”, Ralf MacDonald “Surprise”, Steps Ahead “Magnetic”, Emerson, Lake and Palmer “Emerson, Lake and Palmer”
INFO: Sonus art, Tel. +385 1 4813 025, www.sonusart.hr