Početak pravog doživljaja koji pružaju vrhunske audio komponente obično bi počinjao njihovim slušanjem ili uključivanjem u audio sustav. No, ovoga puta zanimljivosti su počele već prigodom preuzimanja dvije ogromne kutije koje su skrivale izlazna pojačala i jedne gabaritima ipak nešto skromnije u kojoj se nalazilo pretpojačalo. Zbog težine, cijeli obred vađenja uređaja iz kutija, njihovo pomicanje u slušaonicu i pronalaženje adekvatnog prostora za cijeli komplet i napokon njegovo uključivanje bili su sasvim dovoljne za prvi dan rada s uređajima.
Trenutak paljenja ovih uređaja u svakom mora izazvati zadovoljstvo i ushićenje. Plava iluminacija, ogromni potenciometri i potpuno nov dojam koji slušaonica poprimi u interakciji s novom postavom izaziva emocije, ali i govori mnogo o McIntosh fenomenu. Pokušavajući dočarati dojmove koje sam skupljao s najraznovrsnijim komponentama ponekad mi se činilo da mnoge od njih imaju priču koja ih definira na tržištu i čini pomalo različitima ili drugačije zamišljenim od konkurencije. No McIntosh kombinacija u tom segmentu nadilazi svoju usporedivu konkurenciju.
Ona svoju priču priča sama i jednostavno tumači odluke mnogih koji su se odlučili za neki od proizvoda tvrtke, a još snažnije opisuje one koji su godinama ili generacijama vjerni njihovoj proizvodnoj filozofiji. Uređaji izgledaju dovoljno moderno da mogu ukrasiti svaku slušaonicu ili dnevnu sobu, no dovoljno su tradicionalni i na svoj način topli i dobroćudni da bi isto tako pristajali uz tradicionalni kamin i fotelju. Dojam o uobičajenom audio dizajnu tako dobiva nove konture, a testirane komponente sve manje odaju dojam pukih tehničkih sprava i ponovno pružaju nove dokaze o svojoj neuobičajenoj pojavi i interakciji s okolinom. Kad je Frank McIntosh ili Mr. Mac, kako su zvali osnivača tvrtke, upoznao svog najbližeg suradnika Gordona Gowa McIntosh je bio rođen.
To se događalo prije više od 60 godina. Kroz cijeli period postojanja tvrtka je bila dosljedna u jedinstvenoj kvaliteti proizvoda, ali i u njihovom izgledu i, konačno, poštivanju kupca i izvanrednom odnosu s korisnicima. Rečenica koja se kao lajtmotiv provlači kroz poslovanje, rad i napredak tvrtke otprilike glasi: “Ono što je bilo istina 1949. godine istina je i danas”. Rezultati pokazuju da njihovi kupci vjeruju sloganu i očekuju kvalitetu, tehnologiju, izgled i zvuk na koji su navikli. Ta se referenca nije promijenila niti smrću osnivača tvrtke i kasnijim poslovnim preuzimanjima. Nove uprave su bile svjesne da McIntosh vrijedi onoliko koliko se poštuju postulati koji su ih učinili značajnim čimbenikom u segmentu audio industrije. Zbog svega nema opasnosti za McIntosh. Toliko je vrijedila vizija i poslovno poštenje ljudi koji su tvrtku osnovali i vodili. Jedan slogan iz sasvim drugog, ali i neodvojivog životnog segmenta rekao bi: “Neprocjenjivo”.
Opis
MC501
Izlazni mono-blokovi i nakon smještaja na niske police izgledaju impresivno i svojom vanjštinom postaju centar zbivanja u slušaonici i objekt na koji se pogledi jednostavno lijepe. Staklena prednja ploča, plava i zelena iluminacija i ogromne kazaljke indikatora kojima pratimo izlaznu snagu označene u wattima već su prokušani McIntosh recept koji uvijek djeluje. Pojam “kutija” u slučaju modela MC501 treba uzeti sa malom dozom rezerve. Iza prednje ploče vidljiva su dva oklopljena transformatora, a iza njih se nalaze izlazni tranzistori, hladila i konačno uzak kromirani podest koji nosi potrebne priključke. Osim dva prekidača na prednjoj strani uređaja kojima odabiremo modus rada indikatora i uključujemo pojačalo, to je gotovo sve što je u ovom opisu dostupno oku.
Ispod poklopca je nešto manje dizajnerski zanimljivo, no značajnije za onaj dio priče o uređajima koji se tiču konačnog soničnog učinka. Ukratko, stručnjaci tvrtke odlučili su se tehničko ustrojstvo pojačala temeljiti na dvije osnovne ideje. Prva je svakako pružanje osnovice za veliku snagu sklopa korištenjem vrlo strogo uparenih tranzistora, a druga je pomicanje razine suradnje pojačala i korištenih zvučnika. Pogledajmo pobliže kako su potonji zadatak naumili riješiti u tvrtki svjesni raznolikosti zvučničkih konstrukcija kao potencijalnih partnera izlazima. MC501 radi u dvostruko balansiranom push-pull ustroju. Izlazni signali iz obje polovice sklopa svoj put nastavljaju preko posebno izrađenog transformatora koji u tvrtki nazivaju Autoformer.
Ideja pomalo podsjeća na cijevna pojačala, a sastoji se u tome da se izlaznim tranzistorima osigura idealni “load” sa strane zvučnika. Izlazni stupanj, koji sa automatskom kontrolom biasa i strogo probranim tranzistorima djeluje u gotovo konstantnom pojačanju, a bez izobličenja i uz veliku linearnost, pomoću autoformera dobiva skoro idealne uvjete za rad i znatno unapređuje sposobnost kvalitetne interakcije s velikim brojem zvučničkih kutija. Frekvencijski odziv autoformera je veći od onog pojačala tako da nema opasnosti od negativnog djelovanja na zvuk. McIntosh u sklopu koristi i negativni feedback, no nizom zahvata njegov eventualni pečat na zvuk nije izražen, ili su barem izbjegnute tipične kritične točke na kojima se obično detektira njegovo prisustvo.
Power Guard je zaštitni mehanizam koji uspoređujući ulaznu i izlaznu krivulju pojačala i po potrebi intervenira smanjujući pojačanje do stabilizacije sklopa. Nisam imao prigodu svjedočiti njegovoj učinkovitosti, pa moramo vjerovati proizvođaču na riječ. Poslušao sam uređaj kod kuće u standardnom sustavu te kod prijatelja koji koristi Quad ESL 989 elektrostate. Nisam siguran što bi to moglo natjerati MC501 u situaciju da ga iz problema spašava neki od zaštitnih mehanizama.
C220
I ovdje staklena ploča, iluminacija, osvijetljeni logo tvrtke je obavezni dizajn koji identificira pripadnost McIntosh radionicama ali, u odnosu na izlazna pojačala, pretpojačalo djeluje tehnički pomalo siromašno. Cijevnog ustrojstva i vrlo komforno, ipak je vrijedan partner. Pojačanje sklopa povjereno je paru standardnih ECC83 dvostrukih trioda. Uređaj je opremljen i MM phono ulazom prilikom čijeg se korištenja dodatno pale još dvije elektronke istog tipa. Prebacivanje između brojnih ulaza (7xRCA i 2xXLR) obavlja se elektomagnetskim putem.
Kontakti preklopnika se nalaze u staklenim cilindrima napunjenim inertnim plinom što osigurava trajnost, a njihova lokacija blizu priključaka eliminira preslušavanje i distorzije. Za svaki ulaz moguće je memorirati glasnoću ili dodijeliti poseban naziv. Potenciometar za određivanje glasnoće je dvostupanjski VRV sklop koji uz veliku preciznost nije podložan habanju ili problemima s nečistoćom koja se vremenom skuplja u unutrašnjosti uređaja. S bas/treble ton kontrolama pružena je mogućnost regulacije tonskog balansa, a njihov položaj na nuli osigurava prolazak signala bez ikakvog utjecaja na njega.
Istu funkciju obavlja i bypass tipka. Cijeli sklop napaja transformator s R jezgrom odabranom zbog niske razine šuma. U napajanju je dodano i nekoliko stupnjeva regulacije i treba već ovdje napomenuti da otvaranjem potenciometra nema negativnih pojava brujanja, šuma ili kuhanja cijevi. Ovaj opis završavam s odlično zvučećim izlazom za slušalice i srednje kvalitetnim, no funkcionalnim daljinskim upravljačem.
Slušni test
Jazz trio u vrlo modernoj produkciji (Branford Marsalis) otvorio je testiranje i donio nekoliko preliminarnih sudova o karakteru zvuka ovako ustrojenog sustava. Tamna pozadina, čvrst i jasno omeđen prostor i obilna doza mikrodinamike i atmosfere upisali su prve smjernice i dojmove o zvuku sustava. Posljednjih nekoliko mjeseci koristio sam isključivo cijevnu amplifikaciju i moram priznati da sam negdje u podsvijesti očekivao daleko veću razliku u mnogim bitnim sastavnicama zvuka. No dogodilo se da sam u tih prvih nekoliko sati pronašao daleko više sličnosti, pa i podudarnosti nego značajnih razlika.
Dodatni je to dokaz da se amplifikacija teško može definirati i podijeliti prema ustrojstvu. Kvalitetno izrađen uređaj je danas vrlo daleko od klišeiziranih i tipskih rasprava o cijevnom ili tranzistorskom zvuku. Razlike u korist testirane kombinacije počele su se jasnije iščitavati na većoj glasnoći, primarno u segmentu discipline ukupne slike. Vrhovi visokotonskog spektra u takvim okolnostima bili su znatno prirodniji i manje peckavi, a njihov prostor širi, prozračniji i potpuno oslobođen i najmanjih natruha kongestije, preklapanja ili neprirodnog nestajanja.
Ženski vokali su precizno i fino artikulirani i izvanredno čisti. Čak i na glasnoćama iznad praga ugode uređaji uspijevaju očuvati glavne timbralne, tonske i prostorne kvalitete. Snimke realizirane u većim prostorima prepune su atmosfere, dok glazbenici zadržavaju realne prostorne gabariti i odnose. Na studijskim snimkama ili onima zabilježenima u manjim prostorima amplifikacija jednostavno ocrta glazbenike, a okolinu zadrži tamnom. Snaga i stabilnost izlaznih stupnjeva daje sposobnost minucioznog ocrtavanja svakog instrumenta, pružajući mu potrebnu energiju i pažnju kao i vrlo prirodan dojam istitravanja i konačnog nestajanja. Udarci po bubnjevima ili igranje sa žicama instrumenata unutar grupacije glazbenika potpuno je separirano.
Fini i nježni potezi gudala po žicama instrumenta (Le Quatrrro Stagioni) posjeduju izvanredan prostor i timbar, no prema samim vrhovima spektra tonovi postaju samo lagano tamniji. Na još nekoliko kvalitetnih snimaka žičanih instrumenata dalo se primijetiti samo lagano sjenčanje rubova ekstrema. Snažniji potezi gudala ili trzaja po žicama potpuno su oslobođeni ovog dojma, no trenuci u kojima amplifikacija ima zadatak zvučnicima proslijediti najnježnije detalje koji ne posjeduju zamjetniju energiju i zamah u same vrhove visokotonskog spektra, izloženi su spomenutoj karakteristici. Bas područje se može pohvaliti izvanredno bogatim i finim spletom detalja, koji uz besprijekornu kontrolu i ritam stvaraju ugodnu osnovicu zvuka, no kao i druge sastavnice spektra reproducirane preko McIntosh amplifikacije posjeduje poneku osobitost. U ovom slučaju to je rijetko doživljena kontrola zvučnika, očekivano najizraženija u bas području.
Zaključujući brzopleto moglo bi se reći da izlazi ovakve snage i moraju pokazati ono čime se ponose muškarci i njihove kućne igračke. No u ovom slučaju stvar je daleko suptilnije prirode. Amplifikacija doista događanja u motorima zvučničkih jedinica drži pod čvrstom kontrolom, no moglo bi se reći da zvučnici nisu niti svjesni snagatora s kojim surađuju. U toku dugog testiranja taj dio ustrojstva uređaja prigrabio je sam vrh značajnih osobina koje je sustav iskazivao. Rečeno najjednostavnijim jezikom, inženjeri tvrtke uspjeli su samo njima znanim disciplinama proizvesti pojačalo koje u svom zvuku iskazuje suptilnost, nježnost i zavodljivost najboljih SET konstrukcija i tom zvuku pridodati disciplinu, definiciju i lakoću reprodukcije najsnažnijih tranzistorskih pojačala.
U praksi to podrazumijeva slušanje na niskim razinama glasnoće kao i reprodukciju lakših dionica bez i najmanjeg dojma snage koju uređaji posjeduju, no povećanjem volumena ili zahtjevnosti predloška, sklopovi munjevito osiguravaju potrebnu snagu, šire headroom i discipliniranjem membrana čuvaju pobrojane sonične karakteristike. U naletima zvuk postaje poletniji, a uniformnost cijelog spektra, te njegovo mikrodinamičko bogatstvo kao i brzina i fokus bas područja ostaju na najvišoj razini. Tim dojmovima treba pridodati i malo nenametljive topline koja karakterizira više bas područje i koja označava prijelaz u srednjotonski dio spektra. Uživajući u solo izvedbi akustičnog basa (Formanek), sustav se pomalo odmarao od zahtjevnijih dionica, no demonstrirao je vrhunsku rezoluciju, prostornu rekreaciju instrumenta i još jednom pokazao sposobnost da bude snažan i artikuliran, ali i nježan, svjež i zanimljiv.
U poodmakloj fazi testiranja sve mi se više činilo da polako bolje razumijem soničnu stranu tajne McIntosh amplifikacije. Kada jedan osvrt na zvuk uređaja bude neodvojiv od prirode glazbe koja je kroz njega reproducirana i kada uređaj i njegovi konstruktori imaju hrabrosti ostaviti glazbi da formira zvuk, tada možemo govoriti o vrhunskom uređaju. Bez sumnje da testirana kombinacija posjeduje i svoj karakter i specifičnosti, no niti u jednom trenutku u toku testiranja one nisu stale na put glazbi, njezinim emocijama, specifičnostima i osnovnim karakteristikama reproducirane snimke.
To je McIntosh team načinio za pojačala i to je srž njihove filozofije zvuka i tajna organske privlačnosti njihove vizije zvuka. Slušajući koncert ansambla Wiliama Parkera uživo, oduševljen glazbom, nabavio sam i disk s glazbom koja je te večeri bila prezentirana. Direktna komparacija živog nastupa i snimke (također snimljene uživo) gotovo da i nije moguća na razini soničnih razlika, no atmosfera, neposrednost, pa čak i emocije kojima sam bio izložen prigodom živog koncerta bile su snažno prisutne u reprodukciji s glazbenog nosača.
Antologijske snimke zvučale su živo, dinamično, s malo suženim prostorom, no izuzetno autentično. Temporalni pečat vrijednih izvedbi sustav je iznio s mrvicom topline i pomalo nepravilnim rubovima prostora u i širinu, no reprodukcija je neodoljivo podsjećala na vrijeme i okolnosti u kojima je glazba nastala. Između glazbenika u glasnim trenucima ostajalo je malo previše prostora, dok je pozadina bila bljeđa i znatno manje živa, no ukupni dojam je bio odličan i svojim prominentnim karakteristikama potpuno je odgovarao reproduciranoj glazbi. Vokalne dionice bile su očekivano žive, dinamične i suptilno reproducirane. Za sam kraj sam ostavio orkestralnu klasiku koja i može sumirati gotovo sve osobitosti koje je sustav pogonjen McIntosh amplifikacijom pokazao.
Ugodno je saznanje da je snaga pojačala gotovo neiscrpna, a još je ugodniji osjećaj da uređaj taj potencijal koristi u skladu sa potrebama izvedbe. Veliki orkestri sustav su natjerali na dodatni angažman, no dobro zagrijane komponente još su malo produbile pozornicu, ali i definirale dodatnu visinsku perspektivu. Zanimljivo je da je ravnina prednje plohe zvučnika označila i granicu do koje su glazbenici plastično projecirani u prostor. U toku testiranja nije se dogodila niti jedna situacija u kojoj bi ta granica bila znatnije redefinirana ili pomaknuta.
Zaključak
McIntosh elektroniku često uspoređuju sa najrazličitijim referencama iz svijeta automobila, mode, parfema i sličnih stvari, a svima je želja naglasiti bezvremenski dizajn koji pristaje svugdje i sviđa se gotovo svima. Želja je i da se pokaže kako postoji tvrtka koja već desetljećima ne sustaje u svojoj viziji zvuka, ali uvijek ima za ponuditi nešto novo i zanimljivo. Takve stvari naravno vrijede mnogo i s protokom vremena, a imaju i nezgodnu naviku da postave standard koji korisnik koji je jednom okušao nešto doista osobito u odnosu na mogućnosti ima ili želi cijeli život.
Slažem se gotovo sa svima, ali ja bih McIntosh radije usporedio s kvalitetnim glazbenikom. On ima svoju tehniku, svoje obožavatelje i svoj način razumijevanja glazbe i njezinih poruka. Takva je i kombinacijom uređaja čiji ste test pročitali.
| KARAKTERISTIKE | |
| C220 | |
| THD | 0,08% |
| Osjetljivost | |
| 450mV nebalansirano | |
| 900mV balansirano | |
| Signal/Šum | line 90dB |
| Phono 80 dB | |
| Izlazna Impedanca | 250 ohm |
| Težina | 9,59kg |
| Dimenzije (ŠxVxD) | 44,5×15,24×45,7 cm |
| Cijena | 28.900 kn |
| MC 501 | |
| Snaga RMS | 500W |
| THD | 0,01% |
| Signal/šum | 97dB |
| Damping Faktor (Wide Band) | 100@8 ohm |
| Težina | 41,6 kg |
| Dimenzije (ŠxVxD) | 44,45×22,86×37,62 cm |
| Cijena | 43.900 kn |
| INFO: | Nove Boje Zvuka, 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr |
Sustav u kojem je obavljeno testiranje
CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE
LP: Kuzma S/Stogi/Ortofon Rondo Red
Network: Logitech squeezebox 3i
Pre: EAR 864,TVC Sowter
Power: Pass Os, EAR 890, AVC 300B
Integrirano: Cyrus One
Zvučnici: Beta Systems C2
Zvučnički kabeli: Wire World Eclipse 3+
Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA
Strujni: Wire World Aurora, Wire World Electra 5-2, LAT AC2, Wire World, Electra Gold 5-2
Oprema: SID, RAM Tube dampers, strujni filter – samogradnja HiFi magazin
Korištena glazba
Michael Formanek – Am I Bothering You/solo bas (Screwgun), 1998.
Jimi Hendrix Experiance – Electric Ladyland (Universal), remaster 2008.
Wiliam Parker – Inside Songs Of Curtis Mayfield (RAI Trade), 2007.
Salvatore Accardo/Vivaldi-Le Quattro Stagioni (JVC XRCD2), 2001.
Simon Rattle/Mahler – Symphony 10 (EMI Classic), 2000.
Robert Levin/Mozart – Requiem (Dorian), 2002.
Cassandra Wilson – New Moon Doughter (Blue Note), 1995.
Branford Marsalis – Metamorphosen (Marsalis Music), 2009.