Gotovo da se i ne sjećam bookshelf zvučnika koji je uspio bez pretjeranih napora omogućiti pogled u dubinu srednjotonskog područja, a da pritom nije imao potrebu redefinirati volumen instrumenta ili neprirodno isturiti izvođača
Gledajući predivne zvučnike što krase slušaonicu posljednjih nekoliko dana razmišljao sam o situaciji u kojoj bih mogao birati posao iz snova. Naći se u koži tima koji je imao zadatak raditi na novoj, trećoj seriji Utopia zvučnika bio bi vrlo vjerojatno prvi izbor. Mnogo je razloga koji bi takvoj odluci priskrbili valjanu argumentaciju, no izazov za konstrukcijom zvučnika koji mogu donijeti iskorak u odnosu na staru seriju istog naziva koja je već sama po sebi bila klasa unutar klase i koja je snažno prodrmala audio scenu svojim pojavljivanjem bio bi svakako primarni razlog.
Pomalo kontradiktorni dojmovi i cijeli pokret apologeta, odnosno skeptika zvuka koji je serija predstavila osiguravali su neprestanu medijsku prisutnost i uz neprijeporne kvalitete u zvuku donijeli su zvučnicima zamalo kultni status. Pozicija koju je Utopia zbog ovih razloga osigurala na tržištu činila se sigurnom i površni bi tim gotovo sigurno posegnuo za malim face-liftingom i pokušao zadržati pozicije bez previše borbe. No, Focal očigledno ne mari za mediokritete i nije mu pretjerano simpatična linija manjeg otpora.
Tako je već davne 2005. godine počela potraga za dizajnom i konstrukcijom koja može usavršiti postojeće i pridodati nove kvalitete. Pred tvrtkom je stajala odluka o smjeru u kojem je potrebno krenuti da se postulati koji su bili zacrtani i ostvare. Odlučeno je da se krene u potpuni redizajn cijele linije uz poštivanje dosadašnjih kvaliteta, no u isto vrijeme bez obaveze da one i dalje budu nezamjenjiva baza na kojoj se gradi ukupna nova koncepcija.
Ta usmjerenost vidljiva je u značajnijim segmentima vanjštine, ali i jasno čujna u ponešto izmijenjenom soničnom genomu konstrukcije. Imati na raspolaganju sva dosadašnja iskustva u produkciji zvučnika koji predstavljaju sam vrh ponude, posjedovati svu tehnologiju i viziju o novom još savršenijem projektu predstavlja i više od podloge koja mora biti pravi poticaj. Tko onda ne bi takav angažman nazvao najboljim poslom na svijetu? Mislim da među onima koji čitaju ovaj test gotovo i da nema takvih.
Tehnički opis
Vanjština zvučnika njihov je forte i znak koji jasno nagovještava razinu minucioznosti i angažmana koji su uloženi u svaki segment modela Diablo. Moderan zvučnik u visokoj i višoj klasi danas jednostavno mora posjedovati i lijepu ili barem zanimljivu vanjštinu. Nedavni sajam u Münchenu o tom segmentu je rekao gotovo sve. Focal je dovoljno rano shvatio važnost dizajna i mora se priznati da je cijela serija vrhunac njihovog dugogodišnjeg rada, ali i francuske tradicije u osmišljavanju i proizvodnji vrhunski realiziranih produkata.
Izrada kabineta povjerena je vrhunskim specijalistima za drvo u francuskoj pokrajini Burgundiji. Za razliku od dosadašnjih kutija koje su u prvim verzijama bile teške i debelih stijenki, za novu Utopia seriju krenulo se sasvim drugim putem. Vrhunska tehnologija (vibracijska kartografija) omogućila je konstruktorima da pomno prouče ponašanje materijala, ali i gotovih kabineta pod opterećenjem. Shodno rezultatima i pomnim praćenjem parazitskih istitravanja i drugih potencijalno opasnih anomalija dodavane su interne upornice, birani najbolji materijali, kombinirala se njihova debljina, birani su načini završne obrade medijapana, njegovog spajanja i lijepljenja te je napokon izrađen kabinet koji potpuno zadovoljava postavljene standarde (Gamma Structure).
Zasebno kućište za visokotonsku jedinicu kao i za bas/srednjetonsku, postavljeni su međusobno pod precizno određenim kutom (Focus Time tehnologija) kako bi osigurali idealno istitravanje jedinica u smjeru slušatelja, a u isto vrijeme pomogli faznoj optimizaciji drivera. Na prednjoj strani nalazi se i laminarni bas refleks otvor koji je konstruiran i dorađen u smislu slobodnog protoka zraka bez štetnih pojava dinamičke kompresije bas područja.
Za reprodukciju bas/srednjotonskog područja zadužena je jedinica koja pripada trećoj generaciji cijenjenih “W Sandwich” drivera. Za ovu prigodu dodatno je strukturalno unaprijeđena, precizno laserski oblikovana, no najveće promjene doživio je “Power Flower” magnetski pogon kojem je znatno unaprijeđena učinkovitost, a zahvatima na košari dodatno olakšano gibanje i precizan hod. Sendvič struktura omogućava izmjenu značajnih parametara i kao takva izvanredno je fleksibilna u odnosu na aplikaciju. Visokotonac je također već dobro poznata IAG (Infinite Acustic Loading) berlilijska invertna jedinica druge generacije koja je u posebno podešenom kućištu sposobna isporučiti vrlo širok spektar (1-40 kHz) uz nisku rezonantnu frekvenciju od 580 Hz.
Za ovu je prigodu IAG promjera 27 mm unaprijeđen sa novim i drugačije ustrojenim magnetskim sustavom koji u interakciji s izvanredno laganom berilijskom membranom predstavlja ogroman potencijal. Originalni masivni stalci vijcima se fiksiraju na baznu ploču kabineta i tako omogućavaju vrlo čvrst kontakt kako bi se na tom uvijek osjetljivom mjestu izbjeglo stvaranje vibracija. U isto vrijeme kompletu daju dodatnu vizualnu formu, a treba napomenuti i da su vrlo stabilni i predstavljaju pravog partnera testiranom zvučniku, kako funkcionalno tako i dizajnom. Na kraju spomenimo mono-wiring WBT konektore, probrane kvalitetne dijelove u skretnici i serijom slušnih testova pažljivo odabrano interno ožičenje.
Slušni test
Na samom početku testiranja poslušao sam veći broj glazbenih predložaka koji su zvučniku omogućili da demonstrira osnovne karakteristike svoje sonične prirode, no već je tada postalo razvidno da se radi o konstrukciji koja sa gotovo svakim naslovom demonstrira poneku specifičnost, tako da sam u želji da čitatelju sistematiziram i zorno prikažem njegove značajnije karakteristike odlučio krenuti od solo instrumenata, preko manjih sastava do orkestara.
Diablo je već po tradiciji svojih prethodnika nemilosrdan u detekciji svake karike audio sustava, tako da je cijeli postupak nekoliko puta ponovljen s izmijenjenom amplifikacijom i zvučničkim kabelima. Prvi dio testiranja obavljen je korištenjem cijevne amplifikacije (EAR), međusobno povezane balansiranom vezom. Akustična gitara i vokal Johnnya Casha odmah su svratili pogled prema dvije karakteristike zvučnika koje su se protezale kroz cijelo testiranje. Srednjotonsko područje se svojom rezolucijom i čistoćom nametnulo kao stožerni dio sonične slike na koji se gotovo neprimjetno vežu visokotonski spektar, odnosno bas područje. Gotovo da se i ne sjećam bookshelf zvučnika koji je uspio bez pretjeranih napora omogućiti pogled u dubinu srednjotonskog područja, a da pritom nije imao potrebu redefinirati volumen instrumenta ili neprirodno isturiti izvođača.
Diablo je to uspio učiniti s lakoćom i jedini dojam koji je ostao iza takve reprodukcije bio je osjećaj potencijala konstrukcije koja čeka snažniji poticaj i kompliciraniji materijal. Visokotonsko područje je bogato, prepuno mikrodinamičkih bravura, no u ovoj inkarnaciji i nešto mirnije. Gomila detalja i izvanredno brzi tranzijenti koji su do samih vrhova jasni i kompaktni bez ikakvih naznaka lomljenja ili tamnjenja svojih vrhova, niti na većim glasnoćama nemaju karakteristiku peckavosti ili metalnog prizvuka. U ovom segmentu tvrtka je obavila ogroman posao i pružila mogućnost kompletiranja sustava i s komponentama koje na tom kritičnom mjestu nisu izrazitije tamnijeg ili zatvorenijeg karaktera.
Dapače, snimke koje su načinjene s mikrofonima blizu žica ili notorno problematične snimke limenih orkestara u punom naletu zvuče bogato, čisto, dinamično, precizno, izvanredno konzistentno, no vibracija tijela instrumenta ponekad tendira biti sasvim malo skraćena. Na snimkama manjih sastava ovim dojmovima počeo se pridodavati i kvalitetno definiran prostor. U kombinaciji sa sustavom u čije najbolje karakteristike spada i definicija prostora Diablo je savršeno iskoristio potencijal i za svaku snimku uspijevao čvrsto i precizno ocrtati prostor čija se dubina i širina, kao i položaj glazbenika, bez teškoća mogao osjetiti i nešto dalje od idealne pozicije za slušanje.
Zanimljivo je bilo promatrati kako se unutar stabilne širinske perspektive pridodaju novi instrumenti definirajući višeslojnu zvučnu sliku zbog čega ostaje dojam da se prostor dinamički redefinira u horizontalnoj projekciji. No, njegove granice se u tom smislu mijenjaju vrlo malo, dok se vertikalna projekcija naprotiv znatnije otvara i raste prigodom slušanja velikih orkestara. Zvučnici nisu bili posebno osjetljivi na položaj u prostoru i međusobni razmak u razumnim odstupanjima od standardnih audio pravila, no za pun potencijal opisanih karakteristika potrebno im je nešto više snage. Na manjim glasnoćama Diablo može oduševiti rezolucijom, prostorom ili odličnim timbrom instrumenata kroz cijeli spektar, no za potpuno definiranje mikrodinamičkih karakteristika, homogenost i posljednji fini susret za punim potencijalom konstrukcije, bit će potrebno malo više snage.
Zbog toga i deklariranih 89dB osjetljivosti treba uzeti s mrvicom rezerve. Snimke rock antologije prikazale su odličan dinamički potencijal i pomalo su točku interesa spuštale prema bas području. Na takvim predlošcima bas nije posjedovao izrazitiju eksplozivnost i definiciju do samog dna čujnosti, no za zvučnik manjih gabarita oduševljavala je njegova postojanost, izvanredno pogođena težina i fokus. Migrirajući prema novijim i kvalitetnijim snimkama Diablo je demonstrirao sve više preciznosti, detalja u bas području i još jednom naglasio svoje članstvo u visokoj klasi zvučnika. Shodno kvaliteti snimke mijenjali su se i prostorni odnosi, no niti sa snimkama koje doista ne mogu pohvaliti snimatelje i producente nije nedostajalo širine slike i jasnih odnosa između glazbenika. U takvim okolnostima slika bi postala samo malo plića i ponekad nejasnih ili nazubljenih granica, no okosnica prostornih odnosa uvijek je bila besprijekorno vidljiva i jasna.
Snimke velikih simfonijskih orkestara svojom kompleksnošću, dinamičkim amplitudama i fizičkim pritiskom na zvučniče jedinice gotovo nikad nisu najbolji prijatelj manjih zvučničkih konstrukcija. No na tom mjestu Diablo je pokazao mnogo više od očekivanog. Možda je najslikovitija definicija dojmova koje je ostavio da se radi o velikom zvučniku u maloj kutiji. Svojom brzinom konstrukcija je uspijevala kompenzirati pritisak i odolijevati naletima orkestra i na razmjerno velikoj glasnoći pri čemu nije dolazilo do kongestije, preklapanja instrumenata, gubitka boje, timbra i rasapa prostorne projekcije. Dapače, imao sam dojam da Diablo cijeni snažne dionice.
Osim gubitka mikrodinamike ili pojave malo svjetlijih visokotonskih tranzijenata te zanemarivog gubitka definicije bas područja, sustav je disao potpuno normalno. Prolomi bas područja, snažan pritisak na slušača i tako potencirana dramatika, fizički su ipak nedohvatljivi ovakvoj konstrukciji, no s ostatkom dojmova i najzahtjevniji korisnici moraju biti potpuno zadovoljni. Vrlo kvalitetna snimka violine i komornog orkestra u SACD formatu (Salvatore Accardo,Vesuvio 1727) smirila je zvučničke jedinice koje su se mogle posvetiti definiciji najfinijih detalja u snimci, a usput oduševiti preciznošću i prirodnim i samorazumljivim prezensom.
Zvuk violine i njezina timbralna i prostorna rekreacija ostaje u sjećanju kao jedan od najprominetnijih trenutaka druženja sa zvučnicima. Ništa manje zanimljivo nije bilo niti sa SACD (Made in the Shade) izdanjem pjevačice Sare K. Izvanredno ujednačen materijal koji bi navodno trebao i zaključiti karijeru umjetnice, i ponovo vrhunska produkcija, dozvoljavali su pogled prema prirodnom istitravanju žica i tijela gitare, laganom ambijentalnom prizvuku i praćenju svakog pomaka pjevačice prema mikrofonu. Za kraj ovog dijela testiranja želio sam ocijeniti koliko razlika između standardnog izdanja rock antologije i remastera (Pixies, Surfer Rosa CD/SACD gold hibrid) koji potpisuju specijalisti iz “Mobile Fidelity” laboratorija možemo čuti i bez pretjeranog seciranja na ovako ustrojenom sustavu.
Očekivano, razlike su bile ogromne već na CD razini koja je svojom čistoćom, poletom i transparencijom gotovo posramila originalno izdanje. Uz sve nabrojano prigodom reprodukcije SACD razine u glazbi su se pojavili novi detalji, prostor je dobio jasnije granice, no više od svega profitirao je visokotonski headroom. Nakon ovog dijela testiranja imao sam prigodu standardni zvučnički kabel zamijeniti za skuplju konstrukciju tvrtke Nordost – Frey koji mi je zastupnik stavio na raspolaganje.
U zvuku su promjene bile čujne u nešto većoj količini mikrodinamičke strukture kroz cijeli spektar, a osjetilo se i nešto više zraka oko instrumenata. Sustav je u takvoj konfiguraciji odavao dojam veće slobode i likvidnosti, a nestao je i sasvim maleni tračak topline u nižem srednjotonskom spektru koji je bio čujan na nekoliko snimaka. Ipak, treba reći da su opisane promjene izuzetno suptilne i čujne uz puno sudjelovanje, no i takve su vrijedne i još jednom dokazuju da je Diablo zvučnik s kojim je potrebno eksperimentirati i polako dolaziti do najboljeg rezultata. U toku testiranja izmijenio sam postupno i kompletnu prvu postavu strujnih kabela. Opisivanje svake promjene uzelo bi nekoliko stranica teksta, no treba napomenuti da niti najmanja intervencija nije prošla nezapaženo.
Promjenom amplifikacije (Pass 0s i TVC Sowter) zvuk sustava je profitirao nešto dubljim bas područjem, no uz žrtvovanje dubinske perspektive pozornice. Tranzistorska amplifikacija je zahtijevala i neznatno manje snage za razvijanje punog potencijala zvučnika, ali je isto tako bila manje uspješna kad je u pitanju opisana transparencija i rezolucija srednjotonskog područja. Ipak, treba naglasiti da niti u jednoj kombinaciji Diablo nije demonstrirao znatnije odstupanje od osnovnih soničnih odrednica opisanih u prvom dijelu slušnog testa.
Zaključak
Focal Diablo je zvučnik koji su mnogi dugo očekivali. Konstrukcija za koju nije potrebna natprosječno velika slušaonica, a koja svoj potencijal iskazuje u kombinaciji s cijevno ili tranzistorski ustrojenim sustavima i konačno zahtjevnom audiofilu pruža vrhunski užitak u slušanju najrazličitije glazbe mora biti i adekvatno valorizirana. Cijena koju je potrebno platiti za zvučnik nikako nije zanemariva, no uzevši u obzir da štovatelj visokovjernog zvuka taj način dobiva i ulaznicu u svijet najrealističnije kućne reprodukcije ona se čini i vrlo razumnom.
U takvom kontekstu Diablo izgleda kao igra na sigurno bilo da korisnik posjeduje odgovarajuću prateću elektroniku ili tek počinje slagati sustav. U oba slučaja zvučnik nudi ogroman sonični potencijal i krajnje eksplicitno demonstrira svoje kvalitete. Ipak, potrebno je još jednom ponoviti da pun potencijal zvučnik pokazuje tek s adekvatno kvalitetnim partnerima, a posebno s promišljeno ustrojenim stabilnim pojačalima, i ako taj uvjet ne može biti ispunjen znatno je bolje baciti oko na drugačije ustrojenu konstrukciju nego pokušavati “spasiti” neadekvatan sustav s vrhunskim zvučnikom.
Za sve drugo tu je Diablo. Inspiraciju za njegovo ime znatno bolje razumijem na kraju ovog testa i moram priznati da product manageri u tvornici nisu pogriješili. Vraški je dobar.
| KARAKTERISTIKE | |
| Frekvencijski odziv | 40Hz-40kHz |
| Osjetljivost (2,83V/1m) | 89dB |
| Nominalna impedanca | 8 ohma |
| Minimalna impedanca | 4 ohma |
| Frekvencija filtriranja | 2200Hz |
| Preporučena snaga pojačala | 25W-100W |
| Masa | 20 kg |
| Dimenzije (VŠD) | 431x258x427 mm |
| Cijena | |
| Zvučnici | 59.200 kn |
| Stalci | 11.200 kn |
| INFO: | TD Elektronika, 01/4813-025, www.sonusart.hr |
Sustav u kojem je obavljeno testiranje
Digitalni izvor: EMM Labs CDSA-SE
Analogni izvor: Kuzma S/Stogi/Ortofon Rondo Red,
Network: Logitech Squeezebox 3i
Predpojačalo: EAR 864, TVC Sowter
Pojačalo snage: Pass Os, EAR 890, AVC 300B
Integrirano pojačalo: Cyrus One
Zvučnici: Beta Systems C2
Zvučnički kabeli: Wire World Eclipse 3+
Interkonekcijski kabeli: WireWorld Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA
Strujni kabeli: WireWorld Aurora, WireWorld Electra 5-2, LAT AC2, WireWorld Electra Gold 5-2
Oprema: SID, RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja časopis HIFI
Dio glazbe korištene za testiranje
Johnny Cash – American V (American) 2006
Pixies – Surfer Rosa (4AD/MOFI) CD/SACD 1984/Remaster 2007
Sara K – Made In The Shade (Stockfish) 2009
Salvatore Accardo/Orchestra de Camera Italiana-Vesuvio 1727 (Fone) CD/SACD 2007
Skrowaczewski Minnesota Orchestra – Bruckner 9. (Reference Recordings) 1997
Gnidrolog – In Spite of Harrys Toenail (RCA/BMG Japan) 1972 /remaster 2009
Turtle Island Quartet -The legacy of John Coltrane (Telarc) 2007
Joshua Redman – Compass (Nonesuch) 2009