TEST: Revel Performa F208

Kada proizvođač u korisničkim uputama ponosno kaže kako je proizvod pred vama na opsežnom slušnom testu pokazao da je najbolji u svojoj klasi, to možete shvatiti ozbiljno, a i neozbiljno. Sasvim sigurno, nitko ne bi naveo kako je njegov proizvod prošao osrednje na slušnom testu. Uz to, svako testiranje na kojem nismo najbolji, nije vrijedno spomena.

Zvučnik koji postavlja nova mjerila

Što i kako je testirano, ionako je prezahtjevno objašnjavati, pa je sretnije izjaviti kako je tome baš tako i nikako drugačije. Slušno testiranje je sukob subjektivnog i objektivnog u kojem svaki put pobjeđuje subjektivno. Objektivno je mjerenje pomoću mjernih uređaja. Mjerenja mogu reći puno toga, no kako ista interpretirati i kakav je značaj izmjerenih rezultata, to je priča za sebe. I zato kad iza izjave o slušnom testu stoji Kevin Voecks, čelni čovjek razvoj Revela, onda to ima specifičnu težinu. Voecks je bio jedan od pionira istraživanja korelacije mjernih i slušnih rezultata te je do danas ostao jedan od najpozvanijih kada se razgovara o toj temi. Što mjerimo i kako to čujemo te što slušamo i kako to pretvaramo u usporedive vrijednosti, nije samo zalogaj za slušače hobiste, već i za brojne proizvođače koji žele svoj proizvod vidjeti na samom vrhu cjenovnog razreda. Borba za prijestolje je uvijek nemilosrdna pa tako i Revel, dijete Harman korporacije, koristi sve resurse ne bi li se dočepao vrha. Harman je moćan i zahvaljujući odličnoj strategiji razvoja, ovog je časa u poziciji da vlada brojnim tehnologijama i resursima. Na svome popisu osim Revela ima i Infinity i JBL. Za one koji odlučno tvrde kako JBL nema što tražiti u ozbiljnim HiFi vodama, preporučujem poslušati njihov model TL 260. Za tražene novce i pod uvjetom da posjedujete odgovarajuću amplifikaciju, jer TL 260 je u kategoriji zahtjevnih, teško da možete dobiti išta tako dobro. U Harman grupi raspolažu s dosta znanja i iskustva kako napraviti dobar zvučnik, pa možda navod iz korisničkih uputa valja uzeti ozbiljno.

Pa ipak, što očekujem od samostojećeg zvučnika koji se cijenom smjestio na samo dno ljestvice High Enda i koji u sebi ne nosi nikakav spektakularan novitet? Nemali broj kompromisa, prije svega. Dvije bas jedinice (2x 20 cm) vjerojatno će osigurati željni volumen zvuka, dok će standardni srednjotonac (13,3 cm) i pridruženi visokotonac (2,5 cm) odraditi ostatak posla korektno. Ne treba očekivati čuda, jer koliko god je kućište zvučnika impresivno finiširano, ipak u tih 36 kila nema ničeg što već nije viđeno. Standardni materijali i već dobro znana rješenja. Krasan furnir lijepo izgleda, ali ne svira. Visokotonac je uobičajena izvedba male kupole, no tu je blagi elipsasti ljevak koji čini da ova jedinica izgleda veće. Osim tog lijevka koji ima veze s disperzijom jednog dijela spektra, konstrukcijski je zanimljivo još i to što su sve membrane u ovom zvučniku izvedene od aluminija. Priklanjam se teoriji po kojoj je to jedan od ključnih faktora za postizanje koherentne slike u cijelom frekvencijskom spektru.

“Ako je zvučnik koherentan, tada će i prostorna definicija biti takva”

Što se tiče povećanja disperzije u visokotonskom dijelu i tu glasam za, budući da to povećava šanse za uspješnije spajanje zvučničke kutije i sobe. Sasvim heretički za ljubitelje jedne jedine istine, kod ovoga zvučnika se može intervenirati u reprodukciju donjeg i gornjeg dijela spektra i to preklopnicima koji kažu „malo više“ ili „malo manje“. Uz to „malo“ je i mogućnost da se u bas refleksni otvor ugura valjkasti komad spužve te dodatno prilagodi zvuk željama korisnika. I opet ću reći kako to podržavam, jer ako ne želite intervenirati u akustiku prostora, onda morate to učiniti na zvučniku. Sve već viđeno i isprobano, rekli bi skeptici, pa je zaključak kako bi ovaj Revel trebao biti jedan vrlo pristojan predstavnik svoje klase. I ništa više. Kevin Voecks tvrdi upravo suprotno. Po njemu Performa F208 nema konkurencije. Ostaje samo poslušati i izvijestiti kako stvari stoje.

Svi mi različito doživljavamo zvuk i reprodukciju istoga, pa ja tako ulazim u kategoriju onih koji su prije svega osjetljivi na pitanje koherentnosti zvuka. Taj nam prametar govori koliko uvjerljivo zvučnik može reproducirati bilo koji materijal tako da ne čujemo razlike u reprodukciji ovisno od frekvencije, tj. hoće li visokotonac, srednjotonac i bas (u ovom slučaju dvije bas jedinice) svoje zadatke obaviti unisono. Ako je zvuk koherentan, imat ćemo iluziju da svira samo jedna membrana i da su svi instrumenti u „komadu“. Kod zvučnika ove cijene i ovakvog finiša, upravo je to mjesto gdje očekujem kompromis. Već je na prvo slušanje jasno kako su u Revelu ovome posvetili posebnu pažnju. Koliko god sam strpljivo čekao da se visokotonac konačno „odlijepi“ i krene strelovito naprijed, to se nije desilo. Visoka pokretljivost je prednost, no kada ste prebrzi ostali vas ne mogu stići. Visokotonac jeste brz, ali ne i prebrz, pa se neće proizvesti krasne „svilenkaste“ visoke koji su dobri dok je u pitanju ono malo instrumenata koji imaju što za reći u tom dijelu spektra, no za sve ostale kojima se tu nalazi samo nadgradnja to znači gubitak timbralne uvjerljivosti.

U sredini dominira pregršt informacija s kojima ta jedinca lako izlazi na kraj. I tu brzina nije spektakularna, no sasvim dovoljna za živu i okretnu reprodukciju. Bas sve to odlično prati i volumenom je odlično usklađen. Ono što će po pitanju koherentnosti biti osobito zanimljivo jeste sposobnost zvučnika da iz piana pređe u forte. Realno je očekivati da će doći ili do kompresije, tj. nemogućnosti linearnog povećavanja glasnoće, ili do čujnog razilaženja jedinca jer će neke moći glasnije, a neke ne. Ovaj Revel s time nema problema i neobično je čuti kako taj zvučnik s lakoćom ide gore i dolje kada je glasnoća u pitanju, a da ne pokazuje ikakve znake zamora. Iako sposobnost održavanja koherentne slike na vrlo malim glasnoćama i nije preduvjet za High End status, meni je ta kvaliteta osobito značajna. Kao i svakom povremenom ili redovnom kasnonoćnom slušaču, sposobnost zvučnika da ostane cjelovit na vrlo niskim glasnoćama, znači razliku između slušanja glazbe preko zvučnika ili nužnog prelaska na slušalice. F 208 će s lakoćom ispratiti sve glazbene žanrove i vrlo, vrlo tiho. Za ovakvu primjerenu koherentnost, obično treba potkratiti krajeve, pa je za očekivati kako će bas biti solidan ali skraćen, jednako kao i visoki. Ništa od toga. Koliko god se neće popeti u stratosferu niti odsvirati ništa od najdubljeg registra orgulja, ovaj zvučnik se proteže dovoljno u oba smjera da će mu se zvuk s lakoćom kvalificirati u kategoriju „velikih“. Veliki zvuk pretpostavlja i takvu reprodukciju prostora. Ako je zvučnik koherentan, tada će i prostorna definicija biti takva. I to je ovdje upravo tako. Revel s lakoćom izlazi na kraj sa zahtjevnim materijalom i ne pokazuje nikakve slabosti kada je reprodukcija dubinske perspektive u pitanju.

Koliko će se jasno vidjeti u tu široku i duboku slike? Ne dovoljno da bi krenuli u utrku sa elektrostaticima ili pak dinamičkim zvučnicima dramatično više cijene. Vrlo dobra rezolucija i transparencija, gdje niti jedno od to dvoje ne odskače. Jednako tako ne odskače ni brzina. F 208 nije najbrži, no zato ima odlično umjeren i po cijelom opsegu uravnotežen odnos između udarca i trajanja tona. Frekvencijski stabilizirana harmonijska nadgradnja rijedak je luksuz u ovoj klasi. To znači da će boja svih instrumenta biti vrlo blizu onoga kako je to u naravi. Valja ponoviti kako naglašeni udarac u odnosu na trajanje tona zvuči „predetaljno“, „oštro“ ili „suho“, dok je obrnuti slučaj uhu ugodniji, no po cijenu zvuka koji djeluje usporeno i ne odveć živahno. Karakteristika ovoga Revela je da zvuči i dovoljno okretno i dovoljno muzikalno. Po pitanju muzikalnosti, valja spomenuti još jednu vrlinu ovoga zvučnika. Prijelaz između basa i sredine je vrlo kritično područje. Naime, da bi kako valja odsvirali taj prijelaz kompleksnim dinamičkim zvučnicima treba posebna jedinica, što značajno komplicira stvari, a i diže cijenu. Nema tog trosistemca koji će otići dovoljno duboko i istovremeno biti spojen sa srednjotoncem tako da se u tome prijelazu, gdje se nalazi najviše osnovnih tonova ne osjeti manjak energije.

Zato možete birati između nešto većeg volumena kojim ćete to nadoknaditi ili pak biti frekvencijski ispravni i pokazati da vam na tom mjestu nedostaje nešto energije. Oba izbora su legitimna, no radije se priklanjam opciji s nešto naglašenijim volumenom. Lakše je održati iluziju kako je sve uredu. Tako je i F 208 na tome mjestu malo „deblji“ čime uspješno maskira taj nedostatak. „Maskirana“ je i zvonjava same kutije kada su veće glasnoće u pitanju, što je ne tako davno bila sasvim normalna pojava u ovom cjenovnom razredu. Kao i standardno „puhanje“ bas refleksnog otvora. Ništa od toga se ovdje ne da čuti. Izgleda su u Revelu mislili baš na sve!

Zaključak

I zato kad treba podvući crtu i reći o kakvom se zvučniku radi, ostaje mi samo priznati da je Kevin Voecks u pravu. Performa F 208 je koherentan zvučnik koji može tiho i glasno, detaljno, brzo, rafinirano i muzikalno. Uz to izgleda odlično. U svojem cjenovnom razredu se nema s kime odmjeriti. Da je dvostruko skuplji bio bi konkurentan proizvod i pretendent na vrh. Za usporedbu bih uzeo pojavom i ustrojem sličan Kef Reference 205.2 i zaključio kako su u pitanju dva izvrsna zvučnika, vrijedna svojih novaca. Svaki sa svojim setom vrlina i mana. I upravo će izvrstan balans vrlina i mana učiniti da je Revel Performa F 208 zvučnik koji za 38.000 kuna postavlja nova mjerila. Svaka preporuka je suvišna.