Glazba

Dvojica veterana dosljedno privržena tradiciji u svim fazama vlastitih karijera, Ben Harper i Charlie Musselwhite, mjestimično surađuju već dugi niz godina, ali je ove godine objavljeni album ˝Get Up!˝ prvo izdanje na koje su stavili zajednički potpis.

Deutschova selekcija muzike otkriva upućenost u prevladavajuće glazbene trendove, bilo u rock muzici (Black Keysi, Jack White) ili muzici koja naginje electro strujanjima (Yeasayer, Alt-J). Sva muzika kompilacije “Soulman Takes Polaroids“ izuzetno je mondenog predznaka, što je gotovo pa kompliment.

Čini se kako hrvatska hip-hop scena unazad dvije, tri godine doživljava revitalizaciju. Od “Verbalnog delikta“ Generala Wooa, do albuma Dječaka i Krankšvestera. Sad je stvar otišla nešto istočnije, na relaciji Osijek-Donji Miholjac, između Kandžije i Toxare, koji su poznati i kao vrsni freestyleri.

Hrabar koncept koji je Green Day prigrlio s diskografskom trilogijom (!) “Uno!,” “Dos!” i “Tre!”, sam po sebi pretpostavlja kako je bend pronašao ili dovoljno snažan kreativan impuls pretočen u čak trideset i sedam stvari vrijednih mjesta na njoj, ili su jednostavno upali u žrvanj visokih prohtjeva izdavačke kuće.

Lorenzo Jovanotti Cherubini je posljednjih 25 godina bio vrlo zaposlen i angažiran glazbenik. Slušajući dvostruko izdanje kompilacije “Backup” pažnju odmah okupiraju dvije važne glazbene odrednice.

Jedanaest je godina prošlo od prvijenca The Charles C. Leary kojim se Devendra Banhart etablirao kao najneobična svježa pojava na globalnoj sceni. Sedam studijskih projekata kasnije, njegov je ugled – nakon kreativnih vrhunaca obilježenih ostvarenjima Nino Rojo, Cripple Crow i Smokey Rolls Down Thunder Canyon – ponešto ‘stanjen’: naime, Banhart se pomalo utopio u moru novopridošlih imena koja na sličan način istražuju podžanr koji je upravo on pomogao oblikovati – freak folk.

Čini se da je u zadnjih nekoliko godina postalo profitabilno biti kantautor. Etiketa folka, tj. indie-folka pojavljuje se sve češće,  i to čak i u regionalnim okvirima. Nažalost to prečesto ostane na razini tandrkanja po akustičnoj gitari, nemaštovitih progresija i prosječnih vokalnih sposobnosti.

Shine! Shine! Shine!˝, treći album riječkih My Buddy Moose, službeno je objavljen – iako bi možda prikladnije bilo napisati objavljivan – prije nešto više od mjesec dana, najprije na internetu, a zatim na vinilu i CD-u. Ipak, cijela priča nekako je privedena kraju na najbolji mogući način – dvjema svirkama u Srbiji i fenomenalnim zagrebačkim koncertom u prepunom Vintage Industrial Baru.