Iako su zombiji na neki način dio osovine priče, u filmu ih jedva vidimo. Tako je film samo još jezovitiji.
Warner Bros/Continental film, 100 min., 2007.
Redatelj: Francis Lawrence
Uloge: Will Smith, Alice Braga, Salli Richardson-Whitfield, Willow Smith, Charlie Tahan
Ocjena: 7/10
Priča “Ja sam legenda” Richarda Mathesona u prošlosti je dva puta ekranizirana; 1964. preko talijanskog filma za američko tržište s Vincentom Priceom pod imenom “Last Man On Earth” i drugi put sedam godina kasnije kao «The Omega Man» s Charltonom Hestonom u ulozi Roberta Nevilla, znanstvenika jedinog imunog na virus koje ljude pretvara u vampire.
Oba filma odstupila su od originalne priče: glavni junak nije obični radnik na farmi već medicinski stručnjak i vojni časnik u drugom slučaju. Isto tako, od prijelazne vampirske horor teme s klasičnim značajkama žanra (odbojnost prema češnjaku i svjetlu) u filmskim adaptacijama smo dobili moderne proto-zombi filmove s jačom metaforičkom notom. Naime, kad cijeli svijet postane inficiran, ljudska rasa postane rasa zombija, pa onaj što ostane čovjek postane nenormalan, prijetnja novom poretku. 
U trećoj, po atmosferi zlokobnoj, po ritmu napetoj adaptaciji s nadahnutim nastupom Willa Smitha kojeg smo navikli vidjeti u filmskim žanrovima gdje je smijeh spiritus movens, stvar se kreće prije svega prema duševnim stanjima glavnog lika, usamljenosti, nadi da će ipak spasiti svijet i tjeskobi što vrijeme prolazi a njegovi pokušaji da nađe cjepivo ne daju rezultata. Radnja je smještena u današnji New York gdje mladi vojni znanstvenik Robert Neville živi sa ženom i djecom. Svijetom se širi strašna pandemija jer nedavno otkriveni lijek protiv raka otkriva svoju pogubnu stranu. Ljudi tretirani njime pretvaraju se u agresivne zombije koji ne podnose svjetlo i šire zarazu svuda oko sebe. Cijela civilizacija nestaje, devedeset posto ljudi umre, samo jedan posto je imuno ali ih pobije ostatak koji se pretvorio u zombije. Robert Neville je rezistentan i tri godine nakon katastrofe vjeruje da je možda jedini «normalan» čovjek na svijetu. U korovom zaraslom Manhattanu njegov svakodnevni posao je da uz svog psa kreće u lov na zombije. Oni mu trebaju za medicinske eksperimente – pomoću svoje rezistentne krvi razvija cjepivo, ubrizgava ga u tijelo zombija i pokušava pronaći pravu formulu za vraćanje u «normalu». I tako svako jutro iznova, po sistemu pokušaja i promašaja dok ne padne mrak. Zombiji znaju za njega no ne mogu na dnevnu svjetlost da ga uhvate i unište, ali vrebaju i čekaju krivi korak…
Nekoliko je razloga zašto je ova naoko klišeizirana priča transformirana u upečatljiv film. Prvo, Will Smith u ovoj ozbiljnoj ulozi čovjeka samog na svijetu briljira. Teško je «popuniti» ekran samo sobom kao u nekoj monodrami, on to u potpunosti uspijeva i ova se uloga može staviti u ravan s onom u «Brodolomu života» (Cast Away) gdje je velikom Tomu Hanksu jedini sugovornik odbojkaška lopta, baš kao ovdje Smithu njegov vučjak. Drugo, efekti u kojima vidimo borbe na život i smrt životinja na Manhattanu su možda malo tehnički nerazrađene, ali kompjuterska animacija New Yorka potpuno pustog, zaraslog i opustošenog je izvanredna. Treće, iako su zombiji na neki način dio osovine priče, u filmu ih jedva vidimo. Tako je film samo još jezovitiji, malo se toga vidi ali se snažno naslućuje neposredna prisutnost bića žednih krvi iza svakog tamnog kutka zgradurina na Manhattanu. Četvrto, iako je priča malo sci-fi, smještena u stvaran prostor velikog grada i današnje vrijeme, uz ozbiljnu glumu i izbjegavanjem ridikuloznosti u efektima, scenario se doimlje kao moguć u našim životima. Jer, u kaotičnom globalnom selu kad-tad bi se mogao pojaviti virus koji će pokositi većinu populacije. Dobro, ne baš da nas pretvori u zombije, ali u mrtvace svakako, što dođe skoro pa na isto. «Ja sam legenda» pojavljivanjem u kinima krajem prošle godine zaradio je većinom visoke ocjene, prije svega zbog snažne uloge Willa Smitha ali i izvanredno pogođenog tempa i atmosfere filma. Posebno su film hvalile novine iz New Yorka (Village Voice, NY Magazine, New York Post) napominjući kako je u nevjerojatno u kinu vidjeti kako bi njihovo susjedstvo (film je sniman uglavnom u Greenwich Villageu i Tribeca kvartu na donjem Manhattanu) izgledalo 2012. kada bi ga ljudi napustili 2009. Inače, s ovim scenarijom Warner se bakće još od 1995. godine i za glavnu ulogu su od tog doba razmatrani Tom Cruise, Arnold Schwarzenegger, Michael Douglas i Mel Gibson, a od režisera Ridley Scott, Robert Bowman (poznat po serijalu The X-files), Michael Bay (Armageddon, Pearl Harbour) i Guillermo del Toro. Na kraju se redateljskog posla uhvatio relativno neiskusni Francis Lawrence, poznat prije svega po režiranju spotova za američke glazbene zvijezde i reklamama za velike koncerne. Sudeći po ovom filmu, od njega možemo očekivati velike stvari. Studiji se zasigurno neće nećkati da ga angažiraju jer je već ovdje opravdao uloženo. Na film je potrošeno velikih 150 milijuna dolara ali je zato i ostvareni prihod na blagajnama iznosio gotovo četiri puta više.
Tihomir Ivka
