Radnjom smješten u bliskoj budućnosti u Los Angelesu, film prati Theodorea Twomblyja (Joaquin Phoenix), kompleksnog duhovnog čovjeka koji za život zarađuje pišući dirljiva, osobna pisma za druge ljude koji mu taj posao plaćaju. Slomljenog srca nakon što mu je propala dugačka ljubavna veza, Theodora zaintrigrira novi napredni operativni sistem – koji je zapravo samostalna umjetna inteligencija.
Nakon što ga pokrene upozna “Samanthu” (Scarlett Johansson), bistar ženski glas koji je ujedno pronicljiv, osjećajan i iznenađujuće humorističan. Kako njezine potrebe i želje rastu u tandemu s njegovim, njihovo prijateljstvo se produbljuje u ljubavnu vezu.
“Ona” je šarmirala filmske kritičare, a odoljeti joj nisu mogli ni urednik magazina HiFi Media Andrija Čurković i urednik najdugovječnije hrvatske filmske emisije Tonči Bibić pri čemu je potonji ovu neobičnu ljubavnu priču nazvao nebeskom odom ljubavi. “Ona” ustvari nudi bezvremeni prikaz zaljubljenosti, ne i ljubavi jer ljubav je nešto trajno i obostrano, dok je zaljubljenost nešto što nastaje i nestaje. No, nećemo se baviti definicijama ljubavi i zaljubljenosti jer to nije predmet ove preporuke, kao ni samoga filma.
Film “Ona” striktno prikazuje koliko je malo potrebno da emocije polete i koliko su one ustvari ljudski osjećaji. Dok čovjek emocije shvaća ozbiljno i duboko, računalo će ih u trenutku racionalnog proračuna ipak ostaviti po strane. Jonze je film odlično tempirao, svevši ga na samo na osnovne linije očito kompleksne priče. Joaquin Phoenix je pokazao svu raskoš svoje emotivne nestabilnosti koju posjeduje i u stvarnome životu. Zaljubljenost kojom je pogođen njegov lik gotovo je moguće fizički opipati što je rijetkost kod uobičajenih ljubavnih drama.
Razlog uspješnom i potpunom dočaravanju vjerojatno leži u činjenici da nasuprot sebe nije imao živuću glumicu kojoj bi se morao prilagođavati, već potpuno imaginaran lik što je glumcu ostavilo dovoljno prostora za uišljanje idealne partnerice kojoj bi se emotivno posvetio. Pomalo je neobično to napisati ali evo ga – “Ona” je odlična tehnološka znanstveno-fantastična ljubavna drama, krajnje emotivan film sa sposobnošću da proguta i najtvrđeg muškarca u nama. Možemo se složiti s time da je ovaj film krajnja posveta muškim emocijama. Istovremeno, ako ga promatramo na tvrdo elementaran način, “Ona” je fantastična metafora i šala na račun muških emocija jer njen glavni junak lakše pronalazi emocijski nivo s programiranom kutijom, tehnološkim gadgetom nego s ljudima od krvi i mesa kao što je on sam.
“Nevjerojatna tehnološka priča o ljubavi, ljudskom povezivanju i pitanju Više sile.” – Felix Vasquez Jr., Cinema Crazed
