Godine 1963., neposredno prije nego što će postati teškaški prvak i promijeniti ime u Muhammad Ali, Cassius Clay zamalo je izgubio od Henryja Coopera na Wembleyju u Londonu. U njujorškoj Copacabani Sam Cooke održao je pak koncert pred ne baš entuzijastičnom bijelom publikom. Jim Brown, jedan od najboljih running backova u povijesti NFL-a vraća se u Georgiju, na veliku plantažu, no unatoč statusu zvijezde shvaća da se neke granice i dalje ne mogu prijeći. Na nekom drugom mjestu Malcolm X razmišlja o napuštanju Nacije Islama…
Ova četiri isječka polazni su okvir filma “One Nigh in Miami”, debitantskog uratka afroameričke redateljice Regine King. Scenarij za film napisan je pak prema predlošku istoimene drame Kempa Powersa (koji, naravno, popisuje i scenarij). Ukratko, naslov filma odnosi se na nešto kasniji događaj, odnosno na okupljanje četvorice protagonista iz prvog paragrafa u Hampton Houseu na tada još uvijek rasno segregiranoj Floridi nakon Alijeve iznenađujuće pobjede nad Sonnyjem Listonom u borbi za svjetsku titulu.
Poslije meča Malcolm X poziva ostalu trojicu u svoju motelsku sobu, no umjesto tuluma koji su očekivali, trojac je dočekala duga rasprava o rasnom pitanju u SAD-u. Tenzije zatim rastu, dinamika rasprave se razvija, ulozi postaju sve veći, kako za svakog od nabrojanih, tako i za sve Afro-Amerikance u SAD-u. Kružok na kraju prekidaju novinari…
“One Night in Miami” na posljednje je Oscare stigao s tri nominacije — onom za najbolju sporednu ulogu (Leslie Odom Jr.), najbolju pjesmu (“Speak Now”) i najbolji adaptirani scenarij (Powersa), ali je s Oscara otišao bez kipića, što bi se, bez pretjerivanja, moglo opisati kao nepravda. Leslie Odom Jr. odličan je u tumačenju Sama Cookea, Kingsley Ben-Adir još bolji u tumačenju Alija, a režija Regine King navodi na zaključak da je na debi čekala predugo (napunila je 51 godinu).
“Nakon borbe u ringu, slijedi borba riječima. Ovo je jedan od najuzbudljivijih filmova koje sam pogledao u posljednje vrijeme.” – A.O. Scott, New York Times