U jednom od najboljih izraelskih filmova posljednjih godina egipatski orkestar dolazi na otvarnje arapskog kulturnog centra u Izraelu. No zalutaju, nađu se među Izraelcima i tu započinje priča o dobroti običnih ljudi bez obzira na vjeru i naciju. Kad bi egipatski glazbenici i njihovi židovski domaćini odlučivali rata nikad ne bi bilo.
Originalni naziv: Bikur Ha-Tizmoret
Sony Pictures Classics/ Discovery film, 2007., 87 min
Redatelj: Eran Kolirin
Uloge: Ronit Elkabetz, Sasson Gabai, Uri Gavriel, Imad Jabarin, Ahuva Keren, Rubi Moskovitz, Khalifa Natour, Hilla Sarjon
Ocjena: 8,5/10
Sasvim običan dan. Bend egipatske policije stiže u Izrael radi otvaranja arapskog kulturnog centra, no problem nastane kad ih nitko ne dočeka jer su stigli u krivi grad.
Dok čekaju jutarnji autobus do pravog odredišta svaki od članova benda pokušat će se na najbolji način sporazumjeti s lokalnim stanovnicima. Slijedi posve posebna noć puna tako običnih, ali tako razotkrivajućih toplih ljudskih događaja. Izgubljeni bend u izgubljenom gradu. Ništa što se već ljudima nije događalo, no specifičnost situacije se sastoji u tome da su se Egipćani de facto zagubili na neprijateljskom teritoriju, tamo gdje bi se morali osjećati ugroženi, a njihovi domaćini Izraelci nelagodno. No ljudska srca znaju biti veća od opterećenosti tradicijom i političkim događajima. «Orkestar u gostima» trebao je biti izraelski kandidat za Oscara u kategoriji stranih filmova 2007. no Akademija ga je odbila nakon što je utvrđeno da se u preko 50 posto slučajeva u filmu govori engleski. I bez te promocije film je doživio hvalospjeve na svim stranama svijeta, dobio je specijalnu nagradu u Cannesu 2007., proglašen europskim otkrićem godine i Sasson Gabai je zaradio nagradu za najboljeg glumca. Na drugom kraju svijeta, na Tokijskom filmskom festivalu osvojio je Grand Prix. Američki kritičari nisu štedjeli riječi hvale; čak 98 posto recenzija prikupljene na Rotten Tomatoes su bile pozitivne, a mnoge su ga tiskovine stavile na listu najboljih filmova 2007. godine.
»Debitant Kolirin postigao je nešto fantastično sa svojim filmom. Na znalački način predstavlja male scene komunikacije između ljudi koji su generacijama učeni da budu na oprezu prema onim drugima. Drugim riječima ovaj orkestar svira po notama nade.» – Lisa Schwarzbaum, Entertainment Weekly
