Nakon što pogrešno protumače video prijenos arkadnih igrica kao objavu rata, intergalaktički vanzemaljci napadnu zemlju koristeći igrice kao modele za svoje raznolike napade. Predsjednik Will Cooper (James) prisiljen je pozvati svog najboljeg prijatelja iz djetinjstva Sama Brennera (Sandler), prvaka u video igricama iz 80-ih koji se sada bavi instalacijom kućnih kina, a koji mora predvoditi tim starih igrača (Dinklage i Gad) kako bi porazili vanzemaljce i spasili planet Zemlju.
U toj bitci pridružit će im se i poručnica Violet Van Patten (Monaghan) specijalistica za nabavku jedinstvenih oružja kakva su igračima potrebna da bi porazili izvanzemaljce.
Kratki film “Pixels” u režiji Patricka Jeana, svojedobno je bio hit u umjetničkim krugovima koji prate animaciju. Film u trajanju od dvije i pol minute kratka je reminiscencija arkadnih igara koje samovoljno oživljavaju i još jednom “osvajaju” svijet, da bi se na kraju sve bez ikakvih posljedica vratilo u normalu. Kad je najavljeno da će se snimati cjelovečernji film zasnovan na ovom kratkom uratku, mnogi su poskočili od uzbuđenja. No, čini se prerano, jer onog trena kad je objavljeno da će Adam Sandler igrati glavnu ulogu moglo se naslućivati u kojem bi smjeru to išlo. I točno u tom smjeru je išlo.
Scenaristi Tom Herlihy i Tim Dowling su potencijalno ljupku priču pretvorili u kupusaru napunjenu tipičnim američkim skečevskim humorom koji često, baš poput njihove hrane, nema nikakav okus. Cjelokupan dojam ne popravlja ni pojava Petera Dinklagea koji glumi kao da je produkciji samo prodao vrsno glumačko ime. Uz njih dvojicu u filmu su još Kevin James (Kralj Bronxa) te u posljednje vrijeme po komedijama dosta favorizirani Josh Gad. Sve u svemu, baš poput američkog fast fooda, puno različitih boja ali nigdje okusa. Redatelj Chris Columbus u tehničkom je smislu dobro odradio svoj dio posla. Ovo oživljavanje arkadnih igrica donekle bi moglo biti zabavno starijoj generaciji koja je početkom devedesetih na glomaznim aparatima s ekranom obarala rekorde.
“Osim što su lišeni kvalitetne doze cinizma, iritantno su ispunjeni nekom sirastom vibrom veselog humora. Tip filma kojeg se nakon tjedan dana više ni ne sjećate” – Richard Roeper, Chicago Sun-Times