Will (James Franco) je farmaceutski znanstvenik čije otkriće bi moglo zauvijek izliječiti Alzheimerovu bolest. Najnovija verzija njegovog eksperimentalnog lijeka je dala iznimno povoljne rezulultate na čimpanzi. Na njegovu žalost, čimpanza podivlja istog dana kad je predstavljao rezultate investitorima, zbog čega su je morali zauvijek uspavati. Will tek kasnije shvaća da je čimpanza nedavno rodila i da je podivljala kako bi zaštitila svoje novorođenče.
On uzima novorođenče čimpanze pod svoje okrilje, vodi ga doma kao svog ljubimca i daje mu ime Cesar (Andy Serkis). Ubrzo uočava da je Cezar iznimno inteligentan u odnosu na ostale čimpanze što je zapravo prouzrokovano onim eksperimentalnim lijekom kojeg je davao njegovoj majci dok je bio u utrobi.
Cezarovo odrastanje uz Willa i njegovog oca Charlesa (John Lithgow) dovodi do toga da ih životinja shvaća kao svoj čopor a kada su životinje dio čopora onda čine sve da zaštite pojedince unutar istog. Da stvari krenu na gore, biti će potreban incident sa susjedom koji će se izderavati na Willovog oca Cezar će zatući nasilnika zbog čega će morati u skrovište za podivljale primate. Tamo će nadprosječno inteligentna čimpanza povesti životinjski revolt protiv svojih ljudskih zatvorskih čuvala i protiv ljudske vrste uopće.
Iako su osnovni elementi filma slični četvrtom filmu iz franšize “Planet majmuna – Osvajanje planeta majmuna”, ovaj ponovljeni imaginarij začetka cijele priče zapravo ima pojednostavljenu naraciju i publici je lak za prihvatiti jer, eksperimenti na životinjama u medicinske svrhe su stvarnost. Planet majmuna: Postanak je u jednakoj mjeri obiteljska drama, SF akcija ili tehnološki triller.
Priča ima klasičnu američku rapsodiju o odnosima na relaciji otac-sin s dvostrukim dnom zbog Willovog odnosa s njegovim ocem, te konačno zbog njihovog odnosa sa Cesarom, koji je pak u nekoliko scena pravi provokator suza. Pedigre punokrvne drame ovaj film u potpunosti dobiva zaslužujući trojcu Franco, Litghow i Sekris, koji je zaslužio nagradu Akademije za svoju izvedbu primata. Posebno bi trebalo spomenuti i izvedbu glavnih negativaca u filmu, čuvara (Tom Felton) i upravitelja (Brian Cox) skloništa za primate koji uspješno provociraju negativne osjećaje gledatelja.
Grafika filma je solidna, na trenutke malo previše pretenciozna, ali u velikim scenama ipak fluidna. Najbolje kod ovog filma je što je, za razliku od mnogih drugih filmskih prednastavaka, potpun. Kraj filma donosi kompletnu predstavku gledatelju kako je sve to s Planetom majmuna moglo započeti i što je moglo biti uzrok propasti čovječanstva i uspona nama najbližih primata.
“Hvale vrijedan, uzbudljiv, emotivan dodatak prečasnom filmskom maratonu o majmunima. Čimpanze će se još uzdizati. Nastavci su izgledni...” Kim Newman – Empire Magazine
