Redatelj Rod Lurie već ima iza sebe jedan vrlo zanimljiv politički triler „Kandidat“ (Contender) u čijem je središtu bila žena, senatorica čiju kandidaturu za potpredsjednicu SAD-a je pokušala opstruirati oporba prljavom kampanjom.
(Nothing But the Truth)
Yari Film Group/Blitz film i video distribucija, 2008., 108 min.
Redatelj: Rod Lurie
Uloge: Kate Beckinsale, Matt Dillon, Alan Alda, Vera Farmiga, David Schwimmer, Angela Bassett, Noah Wyle, Preston Bailey
Ocjena: 7,8/10
Rachel Armstrong (Kate Beckinsale) je ambiciozna novinarka Capital Sun-Timesa koja poznanici s nogometnih utakmica njihove djece Erici Van Doren (Vera Farmig) otkriva kako je dobila informaciju da je ona CIA agent i da se upravo vratila s tajnog zadatka u Venecueli gdje istraživala pokušaj pripreme atentata na predsjednika SAD-a. Traži je potvrdu te informacije, no Erica joj ne potvrđuje priču. Ipak to je ne pokoleba i stvar se pojavi u novinama kao udarna vijest. S obzirom da Erica svojim nadređenima objasni kako u tajnoj službi imaju krticu, i da je odavanje tajnih podataka prijetnja nacionalnoj sigurnosti, državni odvjetnik Patton Dubois (Matt Dillon) osniva istražno povjerenstvo koje pokušava prisiliti Rachel da otkrije svoj izvor. U slučaju da odbije čeka je zatvorska kazna…
Kao inspiracija za ovaj film poslužio je stvarni slučaj novinarke Judith Miller koja je 2005. odbila svjedočiti pred federalnim istražnim povjerenstvom ne bi li otkrila izvor koji je razotkrio tajnu agenticu CIA-e, i koja je zbog nepoštivanja suda odležala 3 mjeseca u zatvoru. No osim kostura priče mjesta, kasniji rasplet ipak pripadaju fikciji.
Redatelj Rod Lurie već ima iza sebe jedan vrlo zanimljiv politički triler „Kandidat“ (Contender) u čijem je središtu bila žena, senatorica čiju kandidaturu za potpredsjednicu SAD-a je pokušala opstruirati oporba prljavom kampanjom. I dok je „Kandidat“ doživio nepodijeljene simpatije i nominacije za važne Oskare, „Predsjednička igra“ je prošla samozatajnije, unatoč atraktivnoj glumačkoj postavi i intrigantnoj temi. No kritika ga je dočekala s entuzijazmom, ocjenjujući ga uglavnom kao inteligentno napravljeni, napeti politički triler.
„Lurie nije Larry Cohen, da ne govorimo o Samu Fulleru, ali treba ga cijeniti jer slijedi tradiciju izvrsnog angažiranog „tabloid“ filmaštva“ – J. Hoberman, Village Voice
