Luciano (Aniello Arena) junak filma “Reality” običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je među susjedima, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati.
Zavidan onima malobrojnima koji su “uspjeli” i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo.
Matteo Garrone, redatelj kontroverznog filma “Gomora”, još jednom je odlučio narugati se modernome talijanskom društvu. Čak je elemente iz ranijeg, ustvari znatno mračnijeg filma, prenio u ovaj. Lik Luciana njegov je način da se još jednom sukobi s talijanskim mentalitetom koji traži put do sreće i uspjeha linijom manjeg otpora.
Interesantan je Lucianov put od nadanja za ulazak u Big Brother show, do ludila opčinjenošću da on samo što nije izabran za ulazak u taj show program koji iz ljudi izvlači najgore oblike taštine. Silno iščekivanje i kod Luciana će s vremenom početi izvlačiti baš te najgore karakterne crte pri čemu će na dio svojih sugrađana isprva gledati s visoka, da bi ih potom počeo darivati čak i svojm pokućstvom, a sve u uvjerenju da ga producenti showa potajice promatraju i valoriziraju kakav je čovjek.
Maksima Big Brother Showa koja se kroz cijeli film provlači je – Keep the faith. Kada jednom shvatite da je cijela priča oko Velikog brata ustvari metafora za religiju odakle i potječe spomenuta maksima, tada počinjete shvaćati i do koje je razine, u talijanskom (a i našem) društvu, došlo poimanje današnjih popularnih medija. Televizijski voditelji imaju statuse duhovnih gurua čiji dodir ima jednaku vrijednost blagoslova samoga Pape, dok su producenti arkanđeli koji u (Njegovo) ime slave odlučuju tko će dospjeti u Raj (doseći medijsku slavu).
Aniello Arena nije profesionalni glumac, čovjek je ubojica, bivši robijaš i vjerojatno je to razlog kako je uspio dočarati težnju običnog čovjeka za lakšim putem do nebesa. Svi ostali likovi ostali su u sjeni Aniellovog Luciana, no njegov je lik ustvari jedino bitan, što je još jedna autorska poanta kada karakterno promatramo naš odnos prema Bogu i religiji. Jedino što je Lucianu na pameti je što će “oni gore” misliti, potpuno mu je nebitno što o njegovom ponašanju ima za reći njegova okolina, ljudi koji s njime dijele to ludilo.
“Matteo Garrone slijedi svoj kriminalistički ep ‘Gomora’ s komedijom o televizijskom reality programu, kojom teško parira svom ranijem radu, ali još uvijek nudi spektakl živahnim i koloritnim životom jednog napuljskog kvarta.” – J. R. Jones, Chicago Reader
