U neimenovanom gradu kojeg izjeda dekadencija i gdje stalno pada kiša kao u “Blade Runneru”, dvojica detektiva rade na neobičnom slučaju. Prvog, Williama Somerseta (Morgan Freeman), zatičemo kako polako sprema stvari jer odlazi u mirovinu, umoran od ljudske izopačenosti ali oboružan velikim iskustvom i metodičnošću.
Drugi, David Mills (Brad Pitt), je tek došao u grad u pratnji svoje zgodne supruge i s puno energije, da ne kažemo bahatosti, pristupa svom poslu. Mills je zapravo zamjena za Somerseta, a ujedinjuju ih dva naoko nepovezana, brutalna, gotovo ritualna ubojstva; odvjetnika pored kojeg ubojica u krvi napiše “pohlepa” i iznimno debelog čovjeka uz kojeg Somerset nalazi natpis “poždrljivost”. Ubrzo shvaćaju da imaju posla sa serijskim ubojicom koji se namjerio ubiti sedmero ljudi po logici sedam smrtnih kršćanskih grijeha. Somerset odgađa odlazak u penziju i počinje grozničavo nadmudrivanje s inteligentnim i pedantnim ubojicom.
Iako “Sedam” nije dočekan jednoglasno visokom ocjenom (pa ga je kritičar Newsweeka doživio kao sumoran uradak šik stila, “nešto između reklame za Nike i poljskog art filma”), ipak je riječ o jednom od najupečatljivijih, najmračnijih krimića devedesetih godina, koji drži gledatelja napetim cijelo vrijeme i još ga na kraju uspije slediti završnim scenama. Pitt je izvrstan, ali je Freeman briljantan u ulozi ostarjelog policajca koji je vidio sve i više ga ništa ne može iznenaditi. Njegova mirnoća, studioznost i smirenost kontrapunkt je šizoidnoj naravi onog što se u filmu događa.
“Nije neizvjesnost traženja identiteta serijskog ubojice to što čini Sedam napetim – već način na koji Fincher podiže misteriju na razinu etičke provokacije.” – Peter Travers, Rolling Stone
