Svježe pušten iz umobolnice u kojoj je završio nakon što je pretukao ljubavnika svoje supruge (sada bivše) te s dijagnozom bipolarnog poremećaja popraćenog naglim promjenama raspoloženja i deluzijama uzrokovanim stresom, Pat Solatano (Bradley Cooper) je odlučan u nakani da povrati svoju bivšu. Smršavio je i naučio zdrave načine kako nadzirati stres te je zaključio kako je vrijeme da pokuša obnoviti staru ljubav.
No za razliku od njega njegovi majka (Jacki Weaver) i oprezni otac (Rober DeNiro), koji je nedavno izgubio posao i sad na crnjaka dila sportske oklade, nisu baš sigurni koliko bi vraćanje na stare bračne staze bio mudar potez.Uto se pojavljuje Tiffany (Jennifer Lawrence koju pamtimo po filmovima Igre gladi i Zimska kost), najbolja prijateljica njegove šogorice, koja također pokušava zaliječiti neke svoje rane iz prošlosti.
Konkretno, nakon što je ostala bez muža koji je bio policajac, tugu je gasila liježući u krevet s kim god je stigla i koga god je poznavala. Željna je novog životnog početka i pokušava zadobiti Pata kao partnera u projektu mijenjanja života na bolje. Doduše, u sve će se uplesti kompleksne emocije i što će njihov projekt zaokretanja ići dalje to će cijela situacija postati zamršenijom.
Je li film dobar? Nebrojeni su razlozi zašto bi bilo dobro ovaj film imati u kućnoj kolekciji. Za početak dovoljan razlog je sama priča, koja je inače adaptacija istoimenog romana Matthewa Qicka. Bizarna i čak bezobrazna prema svojim likovima, radnja filma ‘U dobru i zlu’ se raspliće na načine koje je teško predvidjeti, što je već samo po sebi posebnost u industriji koja je već duže opterećena gonjena predvidljivošću. Drugi bitan razlog su glumci Lawrence, DeNiro pa čak i iznenađujuće zadovoljavajući Cooper u ulozi Pata kroz čiju prizmu se lomi cijeli film.
Posebno zabavni momenti su njegove nagle promjene raspoloženja. Drugi dio filma je znatno dinamičniji i pa i uvjerljiviji u kontekstu zapleta, odnosno raspleta. Jedini problem je što na momente djeluje kao da teži djelovati drukčijim od američkih lakonotnih komedija. Kao da pokušava dokučiti zraku lakomislenosti europskih dramedija. Svakako ugodno ali relano očekivajuće ostvarenje redatelja Davida O. Russella kojem je ovaj film nakon ‘Boksača’ 2010. godine donio drugu nominaciju Oscara za najbolju režiju. Atmosfera među likovima neodoljivo podsjeća na obiteljsko ludilo koje je vladalo u sportskoj drami ‘Boksač’.
“Ovo je romantična komedija koji uspijeva revitalizirati diskreditirani žanr u kojem su mnogi drugi nizali fatalne greške. Ovo uspješno ubrizgavanje konfliktnosti likova i emocija stvarne drame je svakako bolje od površne sociološke satire ili predugih scena likova koji šetaju plažom.“ – Andrew O’Hehir, Salon.com
