Victor Frankestein (glas Charlie Tahan) nije baš najpopularniji klinac u razredu, a njegov najbolji prijatelj je kućni ljubimac Sparky (Frank Welker). Jedina dobra stvar vezana uz školu, gdje on baš nema prijatelje, njegov je nastavnik znanosti gospodin Rzykruski (Martin Landau) koji objašnjava kako je moguće upregnuti munje i elektricitet u svrhu znanstvenog dokazivanja, te klincima vezano uz to za domaću zadaću im zadaje projekt.
Nakon što slučajno automobil pregazi i usmrti Sparkyja, Victor pada u očaj i postaje utučen, dok ne odluči izvesti školski eksperiment na svom voljenom i najboljem prijatelju za što će mu trebati olujno nevrijeme s puno munja. Trik je u tome što oživljavanje Sparkyja stvara jednu potpuno novu dimenziju problema. Najveće probleme za Victora će prouzročiti školski kolega koji također želi tajnu oživljavanja.
‘Moje najdraže čudovište’ je nastalo iz Burtonovog kratkometražnog filma iz 1984. i za razliku od mnogih filmova temeljenih na ranijim uradcima opipljivo je produkt redateljeve ljubavi prema originalu. Film vidljivo fukncionira na više razina, a najbolje kao omaž klasičnim filmovima o čudovištima i kao nježna obiteljska drama o ljubavi i odnosu dječaka i njegovog psa. Posebno oduševljava količina prostora koja je u scenariju ostavljena za zadrte obožavatelje klasičnih horror filmova.
A ono čime je Burton naprosto briljirao u ovom filmu je domet emocija koje film dočarava. Iako je posrijedi animirani film, napetosti pa ni jeze ne nedostaje. Posebno kada oživljena gomila do jučer mrtvih ljubimaca navali na gradski festival. Suze koje će Victor prosuti za voljenim Sparkyjem izazivaju teško suosjećanje te konačno jednom gledamo Frankensteina koji ne izgleda kao lucidni genij nego kao obični dječak kojem nedostaje omiljeno biće na svijetu.
“Nije najbolji Burtonov uradak, ali još uvijek je dobar lov na neobično redatelja opsjednutog smrću.” – James Plath, Movie Metropolis
