Završna epizoda serijala “Igre prijestolja”, u kojem nesuđena bijela kraljica zmajevima spali Dubrovnik do temelja, svojim je raspletom razočarala mnoge. Pa i završna sezona, uglavnom temeljena na spektakularnosti i pomalo forsiranom završnom obratu/iznenađenju, koji više djeluje zbrzan nego promišljen – tako da su potonula i odobravanja kritičara.
No otići kad si na vrhu uvijek je dobra formula, pa ništa više nije moglo narušiti senzacionalan uspjeh ove HBO-ove uspješnice, bazirane na bestselleru Georgea R. Martina, koja se emitirala 8 sezona, od 2012. do 2019.
“Game of Thrones” uvjerljivo je najgledanija TV serija svih vremena, već u četvrtoj sezoni zbacila je s trona “Sopranos” sa gotovo 19 milijuna gledatelja, a u posljednjoj sezoni gledanost se popela na nevjerojatnih 38 milijuna. Doduše, to su novi pokazatelji koji uključuju sve digitalne platforme (TV se danas gleda i na tabletima, kompjutorima i mobitelima), ali s obzirom na to da se u broj ne uračunavaju ilegalna milijunska skidanja putem torenta diljem svijeta, u taj izniman uspjeh ne treba sumnjati.
Svi muškarci moraju umrijeti, osim…
Serijal s motom “Svi muškarci moraju umrijeti” zaista je ubio glavnog lika i glavnu zvijezdu Seana Beana na kraju prve sezone, da bi nakon toga uspješno nastavio njih još sedam.
Bez provokacije danas se ne može istaći ni uspjeti (a televizija – s obzirom da ulazi u svaki dom – još je pod najvećim povećalom sve manje glasnih dušebrižnika u Americi), pa je Igra prijestolja uspješno sablažnjivala javnost, osim već uobičajenog seksa i nasilja, ocomorstvom, incestom i sličnim opačinama, iako su one bile poprilično uobičajene u europskom srednjem vijeku, kojeg “IP/GoT” zapravo emulira.
No, postoji i druga strana priče o kojoj se govori malo ili ništa – a to je socijalna uključivost, jer jedini muški likovi koji su preživjeli od prve do zadnje sezone jesu hendikepirani: dječak u kolicima (Bran Stark) i patuljak (Tyrion Lannister), koji je glavni lik naše priče.
Jon Snow je također prisutan od prve do zadnje sezone, ali on je ipak iznimka, jer nije “preživio” kao dvojica navedenih: on jest ubijen, ali je “uskrsnuo”.
Bran, stradao jer je bio svjedok incestuozne veze u kraljevskoj obitelji, u nekim se sezonama pojavljivao sasvim sporadično, ili tek spominjao, ali onaj koji je bio u središtu zbivanja od početka do kraja, i pri tome prošao put od hedonističkog otpatka do stvaratelja kraljeva, je patuljak “Vražičak” u interpretaciji Petera Dinklagea. I svakako možemo reći ne samo to da je svojom interpretacijom bio jedan od ključnih za uspjeh serijala, nego se njom i izborio za svoju ključnu ulogu u završnici sezone, koja je pisana bez knjiškog predloška, i svakako na temelju dojma koji je na publiku i na kreatore ostavila glumačka ekipa serije.
Dinklage je bio izražajan uvijek u pravoj mjeri, nikad teatralan, uvjerljiv ukupno i u svim svojim karakternim transformacijama, nikad sladunjav kad je trebao izazavati sućut, nikad iritantan kad je orgijao u “eskapadama pretjeranosti” gradeći svoj lik mudro i odmjereno od početka, i to klasičnim vještinama vrhunskog glumca. Kao takav, on ima sve: pogled, mimiku lica, ton glasa, gestu, pozu, kretnju, stav.
Iako je prešao put od oštećenog i revoltiranog hedonističkog buntovnika do glasa razuma, uvijek je uspio djelovati kao da obje sastavnice nosi u sebi, te ga događaji u seriji formiraju izvlačeći jednu ili drugu na površinu, što je odlika kojom je ovaj vrhunski glumac dao maksimum za svoju ulogu i uspjeh cijeloga projekta. Nije zato nimalo slučajno ni nezasluženo da je upravo on dobio najveći broj cehovskih priznanja za svoju ulogu, iako treba uzeti u obzir i ono što sam napomenuo na početku, a to je da je jedan od par likova koji su bili prisutni u svim sezonama.
Veliki glumac u malom tijelu
Peter Dinklage je vrhunski glumac, koji nije počeo s „Igrom prijestolja“, a istakao se puno prije toga u manjim, ali značajnim projektima. Patuljcima se realno ne nudi puno uloga, osobito ne dramaturški raznolikih, ali Dinlage je bio ključan u jednom koji zauzima posebno mjesto.
Malo je reći da je film “Čuvar postaje/Station Agent“ bio ugodno iznenađenje kad sam ga prvi put vidio sredinom 2000-ih. Osim što sam odmah zapazio Dinklagea (kao i mnogi), film je po mom mišljenju bio na svoj način povijesni. Da bi se moglo reći prekretnica, moralo bi ga slijediti još mnogo takvih filmova. Mnogo filmova možda nije uslijedilo, ali je uslijedio mega uspješan TV serijal koji je taj povijesni iskorak približio masovnoj publici.
Naime: “Čuvar postaje”, u kojem Dinklage glumi deziluziranog životnog gubitnika, koji svoje prikladno mjesto u svijetu sukladno predodređeno podređenoj životnoj ulozi nalazi u uvrnutom hobiju i suvlasništvu dućana s modelima vlakova, a smrt prijatelja natjera ga na bijeg u samoću, gdje nenadano ulazi u društvene konvencije s nizom outsidera u maloj sredini u kojoj se zrcale njegove karakterne i društvene mijene – je prvi film kojeg se sjećam u kojem patuljak igra glavnu ulogu, a da je pritom karakterno jednakopravan.
Iako ga hendikep nedvojbeno određuje, emocionalna reakcija koju kao gledatelj osjećate nije isprazno sažaljenje koje se brzo potroši, nego ga gledate sa involviranošću i razinom identifikacije s likom koja nadilazi njegovu tjelesnu manu, čemu doprinose i plastična iskazivanja svakodnevnih ljudskosti, poput pića, psovki, ili seksa.
“Povijesni” iskorak
Bila je to sretna podudarnost, konstelacija zvijezda koja je spojila autora filma Toma McCarthyja i Petera Dinklagea a koja je ostvarila taj rezultat. No bila je to uloga koju je Peter Dinklage, možda uime svih glumaca patuljaka, ali ne slučajno baš on i baš tada, čekao cijeli život i prihvatio objeručke.
Tom McCarthy, Amerikanac s prestižne istočne obale koji se obrazovao u Bostonu i na Yaleu, režirao je nekoliko kvalitetnih filmova nakon svog debuta ovim filmom, primjerice liberalnu dramu “Posjetitelj / Visitor” o ljudskosti i toleranciji, Disneyev animirani hit “Gore/Up”, pa i nekoliko epizoda “Igre prijestolja”, a Dinklage je bio jedan od samo 2 glumca koje su kreatori “Igre prijestolja” najavili u izvornom izboru za serijal (uz Seana Beana, koji je stradao na kraju prve sezone).
Daljnji utjecaj nad svojom kinematografijom, prisutnošću, uspjehom- različit je za hendikepiranog glumca patuljka, nego za nekog drugog glumca: ponuda uloga je ograničena, pa je “izbor” uloga koji definira glumce, nešto sasvim drugo za Dinklagea nego za Toma Cruisea ili Nicole Kidman – odnosno Kita Harringtona ili Emiliju Clarke.
Tako da činjenicu da pišemo portret, i to ovako pozitivan, s referencom na samo dvije uloge, ne smatram neobičnim- nedostatnim ili pretjeranim (ovisi s koje strane se gleda), tim više što je s ove dvije uloge Peter Dinklage napravio takvu razliku u percepciji glumaca s fizičkim hendikepom.
Kratka biografija:
Peter (Hayden) Dinklage je američki glumac rođen 11.6.1969. (upravo navršava 50 godina) u New Jerseyu na istočnoj obali SAD. Studirao je glumu na privatnom “Bennington College-u” u Vermontu koji je od utemeljenja 1932-e zastupao liberalne progresivne ideje i uključivost. Debitirao je na filmu 1995-e, a posljednjih 15 godina najtraženiji je i najplaćeniji glumac patuljastog rasta, koji je svojim ulogama razbio stereotipe i doveo patuljke u mainstream produkcije kao ravnopravne likove. Kruna uspjeha mu je uloga u netom završenom serijalu “Igra prijestolja”.